With its ambition and achievement of energy and climate goals, Croatia lags behind the leading countries of the European Union, which is confirmed by the latest revision of the European Commission’s draft Integrated National Energy and Climate Plan (NECP).
An important role in the transition to renewable energy is played by energy communities introduced by the European Union in 2019 through directives as part of the “Clean Energy for All” package of measures inspired by the civic energy movement and energy cooperatives operating across Europe over the past few decades.
In Croatia, there is currently a discrepancy in transposing the provisions of the directives, which almost prevents the use of the potential of energy communities for energy transition and the enjoyment of the right to actively participate in the energy market that Croatian citizens have as citizens of the European Union.
WHAT ARE ENERGY COMMUNITIES AND WHY ARE THEY IMPORTANT?
Energy communities enable citizens, entrepreneurs and the public sector to invest in renewable energy projects and take an active role in the energy market. They represent an alternative to commercial energy companies and are characterized by open and voluntary participation (membership), direct ownership of citizens, cooperation with local small and medium-sized enterprises and with local self-government units and democratic governance.
An important difference between commercial energy companies and energy communities is a commitment to socio-economic and environmental benefits for the community – and the benefits for the energy community are more important than making a profit.
Energy Communities:
enable citizens to be involved in making decisions about their own energy produced, its use and prices, thereby protecting them from crises;
contribute to increasing awareness and knowledge of more efficient use of energy and changing the behavior and lifestyle habits of their members towards more sustainable;
contribute to the diversification of energy sources and the uptake of renewable sources in local communities;
cooperate with social services to address energy poverty;
create local “green” jobs and contribute to long-term energy savings;
can bring two to eight times the return on the local economy than external investor projects (surveys inFranceandGermany);
play an important role in fostering a stronger, healthier, more resilient and energy self-sufficient society;
they can contribute to financing the energy transition – their capacity is up to 240 billion by 2030.
SITUATION IN CROATIA
Although they were introduced into the Croatian legal framework by the Law on the Electricity Market and the Law on Renewable Energy Sources and High-Efficiency Cogeneration, energy communities are very difficult to put into practice. The process of establishing energy communities is complicated, and the imposed obligations in registration represent insurmountable obstacles for groups of citizens who do not have the support of professional institutions and financial resources.
From 2021, when energy communities were introduced into the Croatian legal framework, until spring 2024, only one civic initiative managed to obtain a license to perform activities, with the support of several experts and the consumption of significant financial and human resources.
PRIORITY REQUIREMENTS FOR THE DEVELOPMENT OF ENERGY COMMUNITIES AND CITIZEN ENERGY IN CROATIA
The energy transition can only succeed in the cooperation of all actors, and citizens must be at its center, so we call on all candidates participating in the elections for the Croatian Parliament and the Elections for the European Parliament in 2024 to dedicate these four priorities so that energy communities and civic energy quickly and efficiently come to life in practice in Croatia.
Make the process of registering energy communities simple and affordable for groups of citizens who are not (energy) experts and establish a support system in this process.
Provide financial support to energy communities from available funds with the application of state aid rules in order to mitigate the risk of energy community projects and encourage their development and stable growth.
Ensure that energy communities can easily reduce their electricity bills to their members through energy production, share energy directly with members and conclude energy purchase agreements directly with other actors on the market.
To make cities and municipalities at the forefront of the development of civic energy by ensuring the involvement of citizens and energy communities in renewable energy projects in public areas and roofs.
THE ENERGY TRANSITION MUST BE FAIR AND BENEFICIAL FOR ALL CITIZENS
Energy transition implies significant changes in society that are impossible to achieve successfully without the support and recognition of the role of citizens and local communities. One of the fresh examples is the significant jump in energy prices, which has influenced the growth of citizens’ living costs and growth of energy poverty. In Croatia, this jump is mitigated by a package of measures of the Government of the Republic of Croatia that subsidizes energy prices, but it is temporary and does not represent a systemic solution. An inclusive approach that starts from the needs of citizens and the community is how we can ensure a fairer transition and acceptance of change towards renewable energy sources
Renewable energy sources such as solar, wind, water or geothermal energy are available to everyone as common goods, and their use through energy community projects, in order to meet basic energy needs, guarantees that the energy produced and thus the benefit achieved will be retained in our local communities.
SIGNATORIES OF THE REQUEST:
For the past ten years, the Green Energy Cooperative (ZEZ) has been supporting citizens and local communities in investing in renewable sources, energy efficiency and technologies that contribute to the decarbonization of the energy system. ZEZ has implemented the first civic energy projects in Croatia and is a member of the European Federation of Energy Cooperatives of Citizens REScoop.eu. – https://www.zez.coop/
ZEZ Sunce is a European energy cooperative that brings together citizens for joint, long-term and non-speculative investment in solar power plants in order to create positive social, environmental and economic values in their community. ZEZ Sunce is through its first member call in March 2024. raised EUR 140,000 for the construction of a 200 kW solar power plant owned by citizens. – https://www.zez.coop/zez-sunce/
Croatian Energy Transition (HET) is an initiative and interactive online open access platform that provides all interested stakeholders with an insight into the methodology of long-term planning of smart energy systems with the Republic of Croatia as a case study. – https://het.hr/
Apsyrtides energy cooperative operates in the Cres-Lošinj islands and brings together local self-government units, the business sector and citizens. The goal of the cooperative is to provide support and enable its members and the local community to participate in energy transition projects and to be an example to other island communities. The cooperative is unique in Croatia in that it is a member of two cities, Cres and Mali Lošinj.
The Society for Sustainable Development Design (DOOR) is an association of experts engaged in promoting sustainable development in the field of energy. Our mission is to promote the principles of sustainable development in all segments of society, at the local, regional and national level, primarily in the field of energy and climate, and we actively work with local communities to become leaders of the energy transition. – https://www.door.hr/
REGEA – North-West Croatia Regional Energy and Climate Agency is an institution focused on providing advice and innovative solutions in the energy and environmental protection sector with projects throughout the European Union. – https://regea.org/
The Island Movement, an informative and educational platform that contains in one place all the information necessary to initiate and participate in the energy transition on croatian islands with a special focus on energy efficiency, renewable energy sources and the importance of the participation of islanders in the process of energy transition. – www.otoci.eu
Energy cooperative NOVI OTOK KORČULA works to help citizens on activities to increase energy efficiency and use of renewable energy sources by implementing energy renovation projects, educating people of all ages about energy efficiency and renewable energy sources, and environmental protection projects prioritizing “green” energy and sustainable development in cooperation with local institutions.
The North Adriatic Energy Community is an association founded by 20 members (citizens, entrepreneurs and NGOs) with the aim of producing, sharing and smartly managing renewable energy consumption – https://ezsj.hr.
The Association Without Borders(WB) has been active for 12 years on the development of the local community in the Rijeka neighborhood of Drenova. WB is the initiator and holder of numerous HR and EU projects, and among others, he has been working for years on the promotion of citizen energy and sustainable development. The project of reconstruction of the Community Center Drenova should be particularly emphasized, where numerous events and education are held for the needs of the local population and entrepreneurs. WB is currently a partner on the three-year LIFE DISCOVER project, where a One-Stop-Shop is currently being established in this space to support the establishment of energy communities in the Primorje-Gorski Kotar County – https://energija.bezgranica.hr.
Greenpeace in Croatia – Greenpeace is an independent global environmental NGO. It has been operating in Croatia since 2012. – www.greenpeace.hr
The Green Network of Activist Groups (ZMAG) is an association that brings together organic gardeners, practitioners of applicable technologies and environmental construction, permaculture designers, researchers of fair social models of organization and equal interpersonal relations, and environmental activists. –https://www.zmag.hr/
Hrvatska svojom ambicijom i ostvarenjem energetsko-klimatskih ciljeva zaostaje za vodećim zemljama Europske unije, što potvrđuje posljednja revizija Europske komisije nacrta Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP).
Značajnu ulogu u tranziciji na obnovljivu energiju imaju energetske zajednice koje je Europska unija uvela 2019. direktivama u sklopu paketa mjera “Čistaenergijazasve” inspirirana pokretom građanske energije i energetskim zadrugama koje djeluju diljem Europe posljednjih nekoliko desetljeća.
U Hrvatskoj je trenutno prisutan raskorak u transponiranju odredbi direktiva čime se gotovo pa onemogućuje korištenje potencijala energetskih zajednica za energetsku tranziciju i uživanje prava aktivnog sudjelovanja na tržištu energije koje hrvatski građani imaju kao građani Europske unije.
ŠTO SU ENERGETSKE ZAJEDNICE I ZAŠTO SU VAŽNE?
Energetske zajednice omogućuju građanima, poduzetnicima i javnom sektoru ulaganje u projekte obnovljivih izvora energije i preuzimanje aktivne uloge na tržištu energije. One predstavljaju alternativu komercijalnim energetskim tvrtkama i karakterizira ih otvoreno i dobrovoljno sudjelovanje (članstvo), izravno vlasništvo građana, suradnja s lokalnim malim i srednjim poduzećima te s jedinicama lokalne samouprave i demokratsko upravljanje.
Bitna razlika između komercijalnih energetskih tvrtki i energetskih zajednica je posvećenost društveno-ekonomskim i ekološkim koristima za zajednicu – te koristi su za energetsku zajednicu važnije od ostvarivanja profita.
Energetske zajednice:
omogućuju da su građani uključeni u donošenje odluka o vlastitoj proizvedenoj energiji, njenom korištenju i cijenama, čime se štite od kriza;
doprinose povećanju svijesti i znanju o efikasnijem korištenju energije te mijenjaju ponašanje i životne navike svojih članova prema održivijim;
doprinose diverzifikaciji izvora energije te prihvaćanju obnovljivih izvora u lokalnim zajednicama;
surađuju sa socijalnim službama na rješavanju problema energetskog siromaštva;
kreiraju lokalna “zelena” radna mjesta i doprinose dugoročnim uštedama energije;
mogu donijeti dva do osam puta veći povrat za lokalno gospodarstvo od projekata vanjskih ulagača (istraživanja uFrancuskojiNjemačkoj);
imaju važnu ulogu u poticanju snažnijeg, zdravijeg, otpornijeg i energetski samodostatnog društva;
mogu doprinijeti financiranju energetske tranzicije – njihov kapacitet do 2030. godine iznosi do240milijardieura.
STANJE U HRVATSKOJ
Iako su uvedene u hrvatski zakonski okvir Zakonom o tržištu električne energije i Zakonom o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, energetske zajednice vrlo teško zaživljavaju u praksi. Proces osnivanja energetskih zajednica je kompliciran, a nametnute obveze pri registraciji predstavljaju nepremostive prepreke za skupine građana koji nemaju potpore stručnih institucija i financijske resurse.
Od 2021., kada su energetske zajednice uvedene u hrvatski zakonski okvir, do proljeća 2024. tek je jedna građanska inicijativa uspjela dobiti dozvolu za obavljanje djelatnosti, i to uz potporu više stručnjaka i utrošak znatnih financijskih i ljudskih resursa.
PRIORITETNI ZAHTJEVI ZA RAZVOJ ENERGETSKIH ZAJEDNICA I GRAĐANSKE ENERGIJE U HRVATSKOJ
Energetska tranzicija može uspjeti samo u suradnji svih aktera, a građani moraju biti u njenom centru, stoga sve kandidate koji sudjeluju u izborima za Hrvatski sabor i izborima za Europski parlament u 2024. pozivamo na posvećenost ova četiri prioriteta kako bi energtske zajednice i građanska energija brzo i učinkovito zaživjeli u praksi u Hrvatskoj.
Proces registracije energetskih zajednica učiniti jednostavnim i priuštivim i za grupe građana koji nisu (energetski) stručnjaci te uspostaviti sustav potpore u tom procesu.
Osigurati financijsku podršku energetskim zajednicama iz raspoloživih fondova uz primjenu pravila državne pomoći kako bi se mitigirala rizičnost projekata energetskih zajednica i potaknuo njihov razvoj i stabilan rast.
Osigurati da energetske zajednice na jednostavan način mogu proizvodnjom energije smanjiti račun za električnu energiju svojim članovima, izravno dijeliti energiju s članovima te sklapati ugovore o kupnji energije izravno s drugim akterima na tržištu.
Učiniti gradove i općine predvodnicima razvoja građanske energije osiguranjem uključenja građana i energetskih zajednica u projekte obnovljive energije na javnim površinama i krovovima.
ENERGETSKA TRANZICIJA MORA BITI PRAVEDNA I KORISNA ZA SVE GRAĐANE
Energetska tranzicija podrazumijeva značajne promjene u društvu koje je nemoguće uspješno postići bez podrške i prepoznavanja uloge građana i lokalnih zajednica. Jedan od svježih primjera je značajni skok cijena energije koji je utjecao na rast životnih troškova građana i rast
energetskog siromaštva. U Hrvatskoj je ovaj skok mitigiran paketom mjera Vlade Republike Hrvatske koji subvencionira cijene energije, ali on je privremen i ne predstavlja sistemsko rješenje. Inkluzivan pristup koji kreće od potreba građana i zajednice je način kako možemo osigurati pravedniju tranziciju i prihvaćanje promjene prema obnovljivim izvorima energije
Obnovljivi izvori energije poput sunca, vjetra, vode ili geotermalne energije, dostupni su svima kao zajednička dobra, a njihovo korištenje kroz projekte energetskih zajednica, u svrhu zadovoljavanja osnovnih energetskih potreba, jamči da će proizvedena energija i time ostvarena korist biti zadržana u našim lokalnim zajednicama.
POTPISNICI ZAHTJEVA:
Zelena energetska zadruga (ZEZ) posljednjih deset godina daje podršku građanima i lokalnim zajednicama u ulaganju u obnovljive izvore, energetsku učinkovitost i tehnologije koje doprinose dekarbonizaciji energetskog sustava. ZEZ je proveo prve projekte građanske energije u Hrvatskoj i član je Europske federacija energetskih zadruga građana
ZEZ Sunce je europska energetska zadruga koja okuplja građane za zajedničko, dugoročno i nešpekulativno ulaganje u solarne elektrane kako bi stvarali pozitivne društvene, ekološke i ekonomske vrijednosti u svojoj zajednici. ZEZ Sunce je kroz svoj prvi poziv za članove u ožujku 2024. prikupilo 140.000 EUR za izgradnju solarne elektrane snage 200 kW u vlasništvu građana. – https://www.zez.coop/zez-sunce/
Hrvatska energetska tranzicija (HET) je inicijativa i interaktivna online open access platforma koja omogućava svim zainteresiranim dionicima uvid u metodologiju dugoročnog planiranja pametnih energetskih sustava s Republikom Hrvatskom kao studijom slučaja. –https://het.hr/
Apsyrtides energetska zadruga djeluje na području cresko-lošinjskog otočja i okuplja jedinice lokalne samouprave, poslovni sektor i građane. Cilj zadruge je pružiti potporu i omogućiti svojim članovima i lokalnoj zajednici sudjelovanje u projektima energetske tranzicije te biti primjer drugim otočnim zajednicama. Zadruga je jedinstvena u Hrvatskoj po tome što su u njoj članovi dva grada, Cres i Mali Lošinj.
Društvo za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) je udruga stručnjaka koja se bavi promicanjem održivog razvoja na području energetike. Naša misija je promicanje principa održivog razvoja u svim segmentima društva, na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, prvenstveno na polju energetike i klime te aktivno radimo s lokalnim zajednicama kako bi postale predvodnice energetske tranzicije. –https://www.door.hr/
REGEA – Regionalna energetsko-klimatska agencija Sjeverozapadne Hrvatske je ustanova usredotočena na pružanje savjeta i inovativnih rješenja u sektoru energetike i zaštite okoliša s projektima na području cijele Europske unije. –https://regea.org/
Pokret Otoka, informativno – edukativna platforma koja na jednom mjestu sadrži sve informacije potrebne za pokretanje i sudjelovanje u energetskoj tranziciji na hrvatskim otocima s posebnim fokusom na energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije te važnost sudjelovanja otočana u samom procesu energetske tranzicije. –www.otoci.eu
Energetska zadruga NOVI OTOK KORČULA djeluje kako bi pomogla građanima na aktivnostima povećanja energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije provodeći projekte energetske obnove, educiranja stanovništva svih uzrasta o energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije, te projekte očuvanja okoliša dajući prioritet „zelenoj“ energiji i održivom razvoju u suradnji s lokalnim institucijama.
Energetska zajednica Sjevernog Jadrana je udruga koju su osnovali 20 članova (građani, poduzetnici i NGO) s ciljem proizvodnje, dijeljenja i pametnog upravljanja potrošnjom obnovljive energije – https://ezsj.hr.
Udruga Bez granica djeluje već 12 godina na razvoju lokalne zajednice u riječkom naselju Drenova. Inicijator je i nositelj brojnih HR i EU projekata, a između ostalih već godinama radi na promociji građanske energije i održivog razvoja. Posebno treba istaknuti projekt rekonstrukcije Društvenog centra Drenova gdje se održavaju brojna događanja i edukacije za potrebe lokalnog stanovništva i poduzetnika. Trenutno je partner na trogodišnjem projektu LIFE DISCOVER, gdje se u navedenom prostoru upravo uspostavlja One-Stop-Shop za potporu osnivanja energetskih zajednica na području Primorsko-goranske županije –https://energija.bezgranica.hr.
Greenpeace u Hrvatskoj – Greenpeace je neovisna globalna nevladina organizacija za zaštitu okoliša. U Hrvatskoj djeluje od 2012. godine. – www.greenpeace.hr
Zelena mreža aktivističkih grupa (ZMAG) je udruga koja okuplja organske vrtlare, praktičare primjenjivih tehnologija i ekološkog graditeljstva, dizajnere permakulture, istraživače pravednih socijalnih modela organizacije i ravnopravnih međuljudskih odnosa te ekološke aktiviste. –https://www.zmag.hr/
Learn more about energy communities, benefits and get inspired by best practices!
You will find out why and how to take energy production into your own hands.
How to reduce energy consumption costs and increase energy independence.
What are the advantages of joining energy communities and how to implement projects?
What are the challenges?
How do energy communities help reduce energy poverty?
We will present successful examples from practice in Croatia!
Panelists:
Damir Medved, MSc. – UNIRI, Project Director EDIH Adria (University of Rijeka)
Damir Juričić, PhD. – Innerga d.o.o., Association Energy Community of the North Adriatic – Energy Independence through civic energy initiatives in the Primorje-Gorski Kotar County
Saznajte više o energetskim zajednicama, prednostima i inspirirajte se najboljim praksama!
Doznat ćete zašto i kako preuzeti proizvodnju energije u svoje ruke.
Kako smanjiti troškove potrošnje energije i povećati energetsku neovisnost.
Koje su prednosti udruživanja u energetske zajednice i kako realizirati projekte?
Koji su izazovi?
Kako energetske zajednice pomažu u smanjenju energetskog siromaštva?
Predstavit ćemo uspješne primjere iz prakse u RH!
Panelisti:
mr. sc. Damir Medved, UNIRI, direktor projekta EDIH Adria (Sveučilište u Rijeci)
dr. sc. Damir Juričić, Innerga d.o.o., Udruga Energetska zajednica Sjevernog Jadrana – Energetska neovisnost kroz inicijative građanske energije u PGŽ-u
Udruga Žmergo, Filozofski fakultet u Rijeci, Energetska zajednica Sjevrnog Jadrana i udruga Bez granica pozivaju sve zainteresirane za temu obnovljivih izvora energije na okrugli stol na kojem će pozvani relevantni stručnjaci govoriti o trendovima, aktualnostima te potencijalima obnovljivih izvora energije, ulozi jedinica lokalne samouprave, dostupnosti iste građanima, a s posebnim naglaskom na energetsko siromaštvo i kako ga možemo eliminirati (ili smanjiti).
Nalazimo se na energetskoj raskrsnici. Proaktivni pristup pri osiguravanju energetske neovisnosti važniji je nego ikada. Okrugli stol izuzetna je prilika čuti stručnjake s iskustvom u tom području koji će predstaviti mnoga istraživanja i prilike koje se pružaju i pokretanjem javno-građanskih projekata, kao što je lokalna inicijativa građanske energije koju danas vodi Energetsko-klimatski ured Grada Križevaca, prvi takav u Hrvatskoj. Suradnja gradova i općina s udrugama i građanima izuzetno je bitna i moguća, kako bi čim uspješnije proveli tranziciju na dobrobit lokalne zajednice.
Gosti govornici
mr.sc. Anamari Majdandžić, DOOR – Prezentacija Centara za borbu protiv energetskog siromaštva i primjer suradnje s dobrom praksom iz Križevaca, kao i rješenja za energetsku neovisnost u EU i Hrvatskoj
mr.sc. Hrvoje Keko, Grid One d.o.o., Udruga My Energy Community – Usluge u domeni naprednih mreža i energetske tranzicije te modernizaciji i optimizaciji energetske infrastrukture, povezivanju istraživačkih organizacija, energetskih startupova i lokalnih zajednica.
dr.sc. Damir Juričić, Innerga d.o.o., Udruga Energetska zajednica Sjevernog Jadrana – Energetska neovisnost kroz inicijative građanske energije u PGŽ-u, inovativni modeli organizacije i financiranja energetskih zajednica te utjecaj Zakona o tržištu električne energije na realizaciju građanskih inicijativa
Moderator:
mr.sc. Damir Medved, direktor projekta EDIH Adria (Sveučilište u Rijeci), Udruga Bez granica
Uvodno predavanje – energetsko siromaštvo u EU i HR
Poziv za sudjelovanje je otvoren za sve zainteresirane građane bez prethodne najave, a za prisutne će biti organizirano i osvježenje.
Aktivnost organiziraju Udruga Žmergo i Filozofski fakultet u Rijeci u okviru projekta Community-based action for a green transition (CO-GREEN) koji se provodi uz financijsku potporu Europske unije u okviru programa Citizens, Equality, Rights and Values (CERV).
An estimated 11% of the EU population, or 54 million Europeans, are affected by energy poverty or at risk of energy poverty. It is a phenomenon that affects not only vulnerable citizens, but also all others indirectly due to the increase in negative externalities. Therefore, numerous documents at EU level call on public administrations across Europe to engage in meaningful and systematic engagement to protect many citizens from the growing trend of energy poverty.
U ovome tekstu autori predlažu mehanizam udruživanja ugroženih građana s javnim tijelima u okviru energetskih zajednica građana, a na primjeru grada Rijeke prikazuju okvirne vrijednosti takve javne politike.
1. UVOD
Proteklih godina svjedočili smo mnoštvu globalnih zdravstveni, ekonomskih i naposlijetku energetskih kriza, te premda se može činiti da su građani EU bili manje pogođeni od ostatka svijeta, Eurostat pokazuje da to nije tako. Značajan dio stanovništva nalazi se u direktnoj ugrozi od energetskog siromaštva. Energetsko siromaštvo je situacija u kojoj pojedinci ili domaćinstva nemaju pristup dovoljnim količinama energetskih resursa, poput električne energije ili topline koje su im potrebne za zadovoljavanje osnovnih potreba[1]. Energetsko siromaštvo može biti uzrokovano ekonomskim razlozima (loša ekonomska situacija u državi, nezaposlenost i sl.), proizlaziti iz neadekvatnih stambenih uvjeta, visokih troškova za energente ili nedostatka kvalitetne energetske infrastrukture u naselju ili cijeloj državi. Treba uočiti i problem nedostatka edukacije šire populacije o temama povezanim s novim izvorima energije ili o efikasnom korištenju energije što ih često onemogućava da poboljšaju svoju trenutnu situaciju.
Energetsko siromaštvo može imati ozbiljne socijalne i posljedice po zdravlje, kvalitetu života i opću dobrobit ljudi. Osobe koje se suočavaju s energetskim siromaštvom mogu imati problema sa zagrijavanjem doma tijekom hladnih mjeseci što može dovesti do zdravstvenih problema, posebno među najranjivijim grupama stanovništva, kao što su djeca i stariji.
Mnoge države i nevladine organizacije prepoznaju važnost rješavanja problema energetskog siromaštva kako bi poboljšali kvalitetu života građana i postigli održivi razvoj. To uključuje pružanje financijske pomoći, unapređivanje energetske efikasnosti stambenih objekata, razvoj pristupačnih energetskih izvora i realizacija programa edukacije o energetskoj efikasnosti. U tom kontekstu posebno su važne energetske zajednice građana koje uz proizvodnju omogućavaju i razmjenu energije, a pomoć ugroženima je često prisutna kao jedan od važnih ciljeva njihovog rada.
EU komisija je prepoznala značaj energetskih zajednica te ih posebno i obrađuje kroz nekoliko članaka nedavno donesenih preporuka za suzbijanje energetskog siromaštva[2]. Ove preporuke predstavljaju snažan poticaj za razrješavanje niza prepreka koje su posve neshvatljivo ugrađene u hrvatsku interpretaciju i transpoziciju RED II direktiva čime je razvoj energetskih zajednica u Republici Hrvatskoj posve onemogućen.
Konkretno iz preporuka EU KOMISIJE 2023/2407 (od 20. listopada 2023.) o energetskom siromaštvu možemo istaknuti sljedeće konstatacije koje podcrtavaju ulogu energetskih zajednica ali lokalne uprave (gradova i naselja)[3]:
(35) Energija iz obnovljivih izvora povoljnija je za potrošače ako joj mogu izravno pristupiti. Programima kolektivne vlastite potrošnje može se prevladati ograničeni kapacitet kućanstava pogođenih energetskim siromaštvom da pristupe energiji iz obnovljivih izvora i postanu aktivni kao potrošači dok proizvode električnu energiju (takozvani „prosumeri”). Prosumer koji sudjeluje u kolektivnim programima vlastite potrošnje donosi veću nefinancijsku korist, kao što su povećanje autonomije, nove vještine i socijalna uključivost pojedinca, te povjerenje i međupovezanost za zajednicu.
iz preporuka EU KOMISIJE 2023/2407
(36) Sustavi kolektivne vlastite potrošnje uključuju energetske zajednice i sustave dijeljenja energije. Komisija podupire aktualnu učinkovitu provedbu zakonodavstva Unije o energetskim zajednicama u državama članicama i predlaže posebne odredbe o dijeljenju energije. Općine[4] imaju važnu ulogu u tome da programi kolektivne vlastite potrošnje postanu otvoreni i dostupni kućanstvima pogođenima energetskim siromaštvom, posebno u slučajevima u kojima bi ulazak na tržište inače podrazumijevao financijske zahtjeve, te u složenim administrativnim postupcima i troškovima.
iz preporuka EU KOMISIJE 2023/2407
Može se konstatirati da je EU komisija u spomenutim preporukama vrlo jasno dala smjer rješavanja energetskog siromaštva i potporu energetskim zajednicama, no nažalost prema dosadašnjim iskustvima, proteći će mnogo vremena prije nego se to pretoči u hrvatsku operativu.
2. ENERGETSKO SIROMAŠTVO U DRŽAVAMA EUROPSKE UNIJE
Energetsko siromaštvo predstavlja izazov u mnogim državama članicama Europske unije[5] (EU). Iako se razine energetskog siromaštva mogu razlikovati između zemalja, postoje zajednički faktori i inicijative koje se primjenjuju na nivou EU kako bi se borilo protiv ovog problema. Paradoksalno veći problemi sa grijanjem nastaju u južnoj Europi, no recentna[6] istraživanja ukazuju da je ključni problem nedostatak adekvatne izolacije objekata i činjenice da je cijena energenata gotovo identična u cijeloj EU, no priuštivost odnosno financijska snaga domaćinstava na sjeveru u jugu EU je bitno različita.
Slika 1: Postotak EU domaćinstava koje na mogu zagrijati objekt stanovanja
Izvor: EPAH 2022.
Općenito, dvije su dimenzije kritične kod analize problema energetskog siromaštva i najviše utječu na status ugroženosti – vlasništvo nad nekretninama i tip energenta koji se koristi za grijanje što je ujedno i najveći pojedinačni izdatak. Naime, uvidom u dostupne EU statističke podatke[7] (tablica 1) uočljiva je ugroženost gotovo trećine stanovnika EU, pri čemu su najugroženiji korisnici socijalnih stanovanja, vlasnici objekata, a najmanje podstanari. Rezultat je zanimljiv i zbog činjenice da jasno ukazuje na trošak koji vlasnici imaju za održavanje svojih objekata (održavanje se zanemaruje zbog nedostatka sredstava) i eventualno povećanje energetske učinkovitosti objekata u njihovom vlasništvu, stoga ako nema investiranja u poboljšanja, troškovi za grijanje se povećavaju i time ulaze u zonu rizika. Analize koje bi uzele u obzir tip objekta – primjerice obiteljske kuće nasuprot višestambenim objektima nisu nažalost dostupne, no može se pretpostavljati da su troškovi energetske obnove po m2 bitno veći za samostojeće objekte nego za objekte u nizu ili višekatnice.
Tablica 1: Neadekvatno grijanje i nemogućnost plaćanja računa (2018.)
Izvor: EPAH 2022.
Druga kritična komponenta je tehnologija i tip energenta koji se koristi za grijanje. Iz tablice je vidljiv tip energenta koji je najčešći u nekoliko odabranih država i pokazuje velike razlike koji su uvjetovanje ne toliko stupnjem tehnološkog razvoja, već i nekim društvenim ili povijesnim razlozima (primjer Grčke koja je izrazito ovisna o fosilnim gorivima, Bugarske gdje dominira električna energija primarno zbog nekoliko nuklearnih elektrana izgrađenih za vrijeme socijalizma ili pak Hrvatske gdje je izrazito korištenje biomase (drva, peleta, briketa) jednostavno zbog široke rasprostranjenosti i lokalne dostupnosti takvih energenata). To se odmah može korelirati s prethodnom tablicom gdje postaje jasnije zašto su prosječno Grci (iako s većim BDP po glavi stanovnika) ugroženiji od Hrvata ili Portugalaca. Tip energenta određuje i mogućnost njegove supstitucije, ako je energent električna energija. onda se može relativno jednostavno zamijeniti s energijom proizvedenom iz održivih izvora energije (fotonaponskih elektrana ili vjetroelektrana) a u kombinaciji s energetskim zajednicama moguće je osigurati i relativno jednostavnu distribuciju viškova. No valja primijetiti da supstitucija energenata ili tehnologija za grijanje mora biti provedena zajedno s energetskom obnovom objekta, u protivnom se planirane uštede neće moći ostvariti a rekonstruirano grijanje neće moći zadovoljiti potrebe korisnika (dobar primjer je zamjena grijanja sa klasičnim radijatorima i kotlom na lož ulje s nisko temperaturnim podnim grijanjem i dizalicama topline).
Tablica 2: Energenti korišteni za grijanje u odabranim zemljama
Izvor: EPAH 2022.
Brzi prelazak na zelene energente neće biti moguć bez potpore države, a mora se provoditi u fazama kako bi se smanjile štetne nuspojave za ranjive potrošače energije i izbjegla situacija da energetska tranzicija povećava energetsko siromaštvo. Drugim riječima, ranjivim potrošačima energije potrebna je potpora kako bi nadoknadili veće troškove energije. No te potpore dodatno opterećuju proračune i kreiraju dodatna deficite što po drugoj strani umanjuje prostor za povećanje socijalnih izdataka.
Tijekom 2009. godine u okviru europskog projekta koji je istraživao poveznicu između siromaštva i energetske učinkovitosti, procijenjeno je da između 50 i 125 milijuna ljudi u EU živi u riziku od energetskog siromaštva (EFP). Energetsko siromaštvo direktno utječe na zdravlje oko 34 milijuna ljudi i velik je problem u cijeloj Europskoj uniji. No, iako se zdravlje često koristi kao opravdanje za rješavanje EFP-a, definicije, mjerenja EFP-a i odgovarajuće zdravstvene posljedice često su različiti i nejasno definirani. Učinak EFP-a na zdravlje vjerojatno je složen i ima mnogo potencijalnih kovarijanti koje utječu na zdravstvene ishode, što otežava mjerenje i razdvajanje, a time i verifikaciju korelacija.
Unatoč prilično jasnom utjecaju na zdravlje građana, čini se da EFP često više obrađuje u energetskim, financijskim i gospodarskim disciplinama, nego u javnom zdravstvu. Povećanje broja smrti tijekom zimskog razdoblja u EU[8] je indikativno iako utjecaj globalne pandemije Covid-19 nije zanemariv. U konačnici rješenje problema nalazi se u balansu između brzine energetske tranzicije, pravilnom rasporedu tereta tranzicije na sve dionike i posebna briga o ugroženim skupinama kako bi se izbjegle nepotrebne dodatne smrti stanovnika EU.
Slika 2: Povećanje broja smrti zbog hladnoće u EU
Izvor: EPAH 2022.
U Republici Hrvatskoj energetsko siromaštvo nije jasno definirano, niti su do sada utvrđeni opći kriteriji ili metodologije za utvrđivanje energetskog siromaštva. No zanimljivo je uvođenje energetskog siromaštva kao pojma u Zakonu o energetskoj učinkovitosti, bez da je igdje opisano kako se utvrđuje, kako se mjeri, te kako ga izbjeći ili riješiti. Nema jasno definiranih kriterija koji bi obuhvatili šire kategorije energetske ranjivosti kućanstava od postojećih (i uskih) kriterija za pomoć ugroženim kućanstvima u podmirenju troškova električne energije. Definicijom energetski ugroženog kućanstva u Uredbi o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava ne uzimaju se u obzir svi aspekti ranjivosti, a status ranjivog kupca energije ne bi se trebao primjenjivati samo na električnu energiju, već i na druge oblike energije (npr. toplinu).
Nadalje, nije jasno koje ministarstvo bi trebalo biti nadležno za tu problematiku (Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike ili Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), pa onda nema ni konkretnijih zaduženja na definiranju i provedbi mjera. Posljedično, Hrvatska trenutno nema uspostavljen sustav praćenja energetskog siromaštva, zbog čega nema jasnog uvida u stvarno stanje energetski ugroženih kućanstava, nego se prema ustaljenoj praksi sredstva ”helikopterski” dijele, stvarajući dugoročnu štetu svim sudionicima energetske tranzicije. Dostupni su jedino anketni podaci prikazani na grafikonu 1. koji zorno prikazuju ugroženost hrvatskih domaćinstava.
Grafikon 1: Nemogućnost plaćanja računa za energiju u proteklih 12 mjeseci
Izvor: EPAH 2022.
U Republici Hrvatskoj se, slično kao i u cijeloj Europskoj uniji, gotovo 50 % konačne potrošnje energije koristi za grijanje i hlađenje, od čega 80 % u zgradama. U slučaju Hrvatske vidljivo je da su emisije stakleničkih plinova uzrokovane grijanjem bitno veće nego u primjerice Norveškoj primarno zbog razlike u izolaciji zgrada (grafikon 2). Dugoročna strategija mobilizacije ulaganja u obnovu Nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske do 2050 daje neka potencijalna rješenja kako unaprijediti energetske ovojnice objekata. U skladu s iznesenim prijedlozima, očekuje se donošenje tri ključna programa energetske obnove za razdoblje od 2021. do 2030. godine za stambene zgrade, obiteljske kuće i javne zgrade.
Grafikon 2: Emisije stakleničkih plinova uzrokovanih grijanjem i hlađenjem po glavi stanovnika
Izvor: EPAH 2022.
Prema podacima iz Strategije, hrvatski nacionalni fond stambenih zgrada sastoji se od 762.397 objekata (višestambenih i obiteljskih kuća), dok se nestambeni građevinski fond sastoji od 124.924 zgrade (poslovne i javne). Energetska učinkovitost i karakteristike zgrada, kao i njihova potrošnja energije, uvelike su određeni razdobljem izgradnje, ali i raširenim problemom neadekvatnog održavanja objekata. U Republici Hrvatskoj preko 90 % stambenog fonda je u privatnom vlasništvu[9] (kuće 73 % a stanovi 27 %), drugim riječima kompletan teret energetske tranzicije nalazi se na leđima financijski dobrano iscrpljenih građana. U tom kontekstu povoljna je dostupnost novih tehnoloških rješenja po prihvatljivim cijenama (primjerice fotonaponska elektrana u kombinaciji s dizalicom topline košta manje nego manji obiteljski auto), te ako bi se razriješilo sufinanciranje obnove energetskih ovojnica objekata u kombinaciji s dijeljenjem viškova energije putem energetskih zajednica racionalno je očekivati da bi se mogli umanjiti rizici energetskog siromaštva u Republici Hrvatskoj.
2. ENERGETSKE ZAJEDNICE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Energetske zajednice su neprofitne poslovne formacije osnovane u svrhu dijeljenja i skladištenja unutar zajednice proizvedene obnovljive energije. Inicijativa postojanju energetskih zajednica građana proizašla je iz Direktive (EU) 2019/944, a poslovanje u Republici Hrvatskoj uređeno je propisima iz područja energetike te propisima kojima se uređuje poslovanje neprofitnih organizacija. Svrha energetskih zajednica građana ponajviše proizlazi iz klimatskih trendova kako bi se proizvodnjom obnovljive energije ”na malo” doprinijelo smanjenju emisije stakleničkih plinova, smanjila cijena električne energije te postigla dugoročno stabilna cijena. Naravno, postoje i posredne koristi povezane sa svrhom, a one se ponajviše odnose na rasterećenje nacionalnog elektro-energetskog sustava i smanjenje potreba za uvozom električne energije. Predmet energetskih zajednica proizlazi iz njenih propisima dozvoljenih djelatnosti: proizvodnja obnovljive energije, skladištenje proizvedene energije, aktivnosti energetske učinkovitosti, opskrbom energije, upravljanje potrošnjom energije, agregiranje i slično.
Energetske zajednice građana mogu imati različite poslovne modele koji ponajviše ovise o modelu nabave postrojenja i uređaja koji služe za obavljanje djelatnosti. Koji će poslovni model energetska zajednica odabrati ovisit će, između ostalog, o stanju na dan njenog osnivanja. Tako, na primjer, energetske zajednice građana čiji članovi već posjeduju postrojenja za proizvodnju i/ili skladištenje energije usmjerit će se prema poslovnom modelu u okviru kojega sama energetska zajednica pruža usluge svojim članovima u području dijeljenja i evidencije dijeljene energije te usluge upravljanja potrošnjom. S druge strane, energetske zajednice čiji članovi tek planiraju uložiti u postrojenja mogle bi odabrati poslovni model u okviru kojega pravna osoba energetske zajednice ulaže u postrojenja na imovini njenih članova. Treća mogućnost poslovnog modela može biti kombinacija navedenih s ambicijom da se postrojenja razvijaju na raspoloživim javnim površinama. Ovakav poslovni model preferirat će članovi koji imaju raspoložive površine u vlasništvu, ali nemaju tehničke mogućnosti za ulaganjem, na primjer zbog zaštite urbanih cjelina ili konstrukcijskih ograničenja.
Ovdje je posebno interesantno skrenuti pozornost na poslovni model, odnosno, mogućnost da jedna grupa članova zajednice koristi kapacitete površina u vlasništvu (krovovi, okućnice) drugih članova. Naime radi se o tome da u okviru ovog poslovnog modela pojedini članovi zajednice ulažu u postrojenja čiji su proizvodni kapaciteti veći od njihovih potreba sve kako bi višak proizvedene energije podijelili s članovima zajednice koji nemaju tehničkih mogućnosti ulaganja u proizvodne kapacitete, ali su spremni platiti taj dio proizvedene energije. Dakle, ovdje se dijeljenoj energiji dodjeljuje novčana vrijednost kao kompenzacija za korištenje tuđih kapaciteta u svrhu prevladavanja tehničkih ograničenja člana zajednice koji plaća dijeljenu energiju.
Na tragu ovog zadnjeg poslovnog modela otvara se cijeli niz opcija i mogućnosti na tržištu energije proizvedenih u okviru energetskih zajednica građana. Jedna od tih mogućnosti je i veliki potencijal energetskih zajednica u doprinosu smanjenja energetskog siromaštva potrebitih građana.
Jedan od ciljeva javnih politika kojima se uređuju aktivnosti usmjerene na smanjenje energetskog siromaštva građana je povećanje dostupnosti jeftinije energije onim građanima čiji dohodak nije dostatan za namirenje troškova ukupno potrebne energije u godini dana. Zbog nedostatnog dohotka građani se odriču dijela ukupno potrebne energije što može biti uzrokom narušavanja zdravlja, a posljedično i rastu javnih troškova liječenja. Kako bi se prevladalo ograničenje dohotka javna tijela najčešće tim građanima subvencioniraju dio dohotka. Međutim, takva mjera često je vremenski ograničenja pa nestalnost subvencije doprinosi dodatnoj neizvjesnosti primatelja subvencije. Prevladavanje ove neizvjesnosti uz istovremeno postizanje ciljeva održive veće dostupnosti jeftinije energije moguće je mehanizmom udruživanja javnih tijela (s jedne strane) i potrebitih građana (s druge) u energetske zajednice u okviru kojih javna tijela na svojoj imovini proizvode obnovljivu energiju koju stavljaju na raspolaganje potrebitim građanima po smanjenoj cijeni ili besplatno. Takvo rješenje nosi i pretpostavke dugoročno provedivih javnih politika zbog same prirode fotonaponskih postrojenja. Moguća struktura organizacije i nabave prikazana je na shemi X:
Shema 1: Organizacija i financiranje energetskih zajednica u svrhu smanjenja energetskog siromaštva
Izvor: Autori.
Javna tijela (općine, gradovi) (3) ulažu u postrojenja za proizvodnju obnovljive energije namijenjene dijeljenju unutar energetske zajednice građana. Postrojenja (2) mogu nabaviti (1) kao radove ili kao uslugu raspoloživosti (PVaaA[10]). U oba slučaja nabave proizvedena obnovljiva energija je u vlasništvu javnog tijela pa ju je slobodno dijeliti (4) s građanima (6) posredstvom sustava za dijeljenje energije (5) unutar energetske zajednice. Novčani iznos dijeljene energije određuje javno tijelo. Ovisno o materijalno-socijalnom stanju građana (članova energetske zajednice) može biti od 0 €/kWh pa do njene proizvođačke cijene (približno 4-6 €c/kWh). Naravno, ovdje treba pridodati i cijenu korištenja distributivnog i prijenosnog sustava.
Provedbom javnih politika vezanih uz doprinos smanjenju energetskog siromaštva na predloženi način mogli bi se postići sljedeći ciljevi od javnog i privatnog interesa:
Povećanje zdravlja građana zbog povećanja priuštivosti potrebne godišnje količine energije;
Smanjenje troškova liječenja;
Povećanje broja radnih sati;
Smanjenje emisije stakleničkih plinova zbog proizvodnje obnovljive energije;
Jačanje povjerenja u mogućnost življenja solidarnosti.
Dakle radi se o opipljivim ciljevima koji mogu doprinijeti boljem odnosu između cijene i kvalitete javnih usluga, ali i jačanju povjerenja u javne institucije.
3. MOGUĆNOSTI PROVEDBE JAVNE POLITIKE DOPRINOSA SMANJENJU ENERGETSKOG SIROMAŠTVA GRAĐANA
Javnu politiku doprinosa smanjenju energetskog siromaštva građana moguće je provesti ugradnjom fotonaponskih postrojenja za proizvodnju priuštive električne energije za građane koji si ne mogu priuštiti dovoljnu količine električne energije za njihove godišnje potrebe, odnosno, za građane koji su u riziku potencijalne nemogućnosti priuštiti si potrebnu količinu električne energije za godišnje potrebe. Politiku bi bilo moguće provesti na sljedeće načine:
Ugradnjom fotonaponskih postrojenja na krovove građana u potrebi;
Ugradnjom fotonaponskih postrojenja na krovove javnih građevina i/ili javnih površina u vlasništvu javnih tijela;
Kombinacijom ugradnje fotonaponskih postrojenja na krovove javnih tijela, javne površine te krovove građana u potrebi.
Prvi način podrazumijeva aktivnosti grada ili općine vezane za ulaganje u ugradnju fotonaponskih postrojenja na tuđoj imovini (krovove privatnih zgrada). Ova mogućnost provest će se sklapanjem ugovora o najmu krova u okviru kojega će grad ili općina unajmiti krov privatne zgrade te ugraditi postrojenje za proizvodnju obnovljive energije. Sukladno propisima kojima se uređuje tržište električne energije proizvedena energije po određenom će se ključu dijeliti među stanarima višestambene zgrade preferirajući stanare u potrebi. Prednost ove mogućnosti je status proizvodnje energije za vlastite potrebe u kojem slučaju se davatelj energije (grad ili općina) ne treba s korisnikom energije (građani u potrebi) povezivati u energetsku zajednicu. Nedostatak bi mogao biti složena procedura ugovaranja postupka postavljanja postrojenja, organizacija dijeljenja energije u formi skupine krajnjih kupaca koji zajednički nastupaju te kompleksan postupak nadzora i upravljanja procesom.
Drugi način temelji se na pretpostavci da grad ili općina ugrađuje fotonaponska postrojenja na krovovima građevina u njihovom vlasništvu. To mogu biti opće javne zgrade, javne zgrade koje nisu u kakvoj javnoj funkciji ili uporabi (napušteni kompleksi), javna parkirališta na otvorenim površinama i slično. Uvjet za dijeljenje proizvedene energije građanima u riziku od energetskog siromaštva je njihovo povezivanje u energetsku zajednicu građana. Radi se o mogućnosti uređenoj propisima kojima se uređuje tržište električne energije. Iako trenutno postoje otvorena pitanja u provedbi energetskih zajednica, očekuje se da će se na njih adekvatno odgovoriti u predstojećem razdoblju. Prednosti ovog načina, uz pretpostavku prakse funkcionalne uspostave energetske zajednice, je relativno jednostavna procedura provedbe zahvata ugradnje postrojenja kao i dijeljenja energije. Građani u potrebi pojavljuju se kao neka vrsta pasivnih članova energetske zajednice u ulozi kupaca ili korisnika obnovljive energije. Nedostatci su, vjeruje se, privremeni, a uglavnom se odnose na trenutno nejasne zahtjeve koje zakonodavac postavlja pred članove energetskih zajednica.
Treći način je kompleksniji i odnosi se na kombinaciju prethodna dva. Radi se o ugradnji fotonaponskih postrojenja na krovove građevina u javnom vlasništvu, javnim površinama te na krovove privatnih zgrada u kojima stanuju građani u potrebi. Procesi uspostave funkcionalnog sustava u okviru ove mogućnosti su kompleksni, a prednosti su uglavnom vezane za mogućnost korištenja većih kapaciteta proizvedene obnovljive energije. Nedostatci uglavnom proizlaze iz multipliciranja kompleksnosti procedura i rizika upravljanja koji iz tako kompleksnih procedura proizlaze.
4. MOGUĆNOSTI NABAVE FOTONAPONSKIH POSTROJENJA ZA ENERGETSKE ZAJEDNICE GRAĐANA
Uz pretpostavku svijesti i spremnosti zajednice doprinijeti smanjenju rizika energetskog siromaštva dijela sugrađana, javni naručitelji (isporučitelji jeftinije ili besplatne obnovljive energije građanima u potrebi), u postupku odlučivanja o artikuliranju, usvajanju, pripremi i provedbi javnih politika smanjenja rizika od energetskog siromaštva građana suočit će se s pitanje o mogućnostima nabave postrojenja za proizvodnju obnovljive energije. Naravno, uvijek postoji mogućnost tradicionalne nabave radova no, u zadnje vrijeme razvija se i praksa nabave takvih postrojenja kao usluge raspoloživosti.
U okviru nabave radova, naručitelj (grad, općina) sklapa ugovor o nabavi radova na temelju kojega je izvođač radova obvezan nabaviti i ugraditi postrojenje. Cijenu izvedenih radova naručitelj će platiti iz vlastitih proračunskih izvora ili iz tuđih dužničkih izvora u okviru kapitalnog proračuna. Održavanje i upravljanje postrojenjem bit će obveza naručitelja.
Za razliku od nabave radova, nabava usluge raspoloživosti fotonaponskog postrojenja provodi se posredstvom ugovora o nabavi raspoloživosti[11] (PVaaA). Izvršitelj usluge raspoloživosti ne sudjeluje u projektu isključivo u etapi ugradnje već i u dužem razdoblju uporabe postrojenja. Izvršitelj je odgovoran za funkcionalnost (raspoloživost) postrojenja kako bi naručitelj koristio energiju proizvedenu radom postrojenja. Za isporučenu uslugu raspoloživosti naručitelj plaća, ako je postrojenje raspoloživo, naknadu za raspoloživost. Plaćanja naknade za raspoloživost evidentiraju se u operativnom proračunu naručitelja.
U pogledu sufinanciranja iz EU izvora (kapitalna pomoć ili grant, dužnički financijski instrumenti) navedeni modeli nabave imaju jednak status s tom razlikom što će kapitalna pomoć u slučaju nabave radova umanjiti nabavnu cijenu postrojenja, a u slučaju nabave usluge raspoloživosti naknadu za raspoloživost.
5. PROCJENA ULAGANJA U ENERGETSKE ZAJEDNICE GRAĐANA U SVRHU SMANJENJA ENERGETSKOG SIROMAŠTVA NA PRIMJERU GRADA RIJEKE
U svrhu ilustracije volumena ulaganja u energetske zajednice građana čija je svrha smanjenje energetskog siromaštva ili zaštita od rizika povećanja energetskog siromaštva građana, autori su priredili okvirnu analizu strukture i volumena potrebnih ulaganja u gradu Rijeci na temelju javno dostupnih podataka te procjena autora. Skreće se pozornost da je ova analiza okvirna te da je za potrebe ustanovljavanja javne politike i njene provedbe potrebno prirediti dopune.
Struktura pretpostavki i njihovih procijenjenih vrijednosti prikazana je u tablici 3.
Tablica 3: Struktura pretpostavki za procjenu volumena ulaganja u gradu Rijeci
Legenda: Min (najmanja procijenjena vrijednost), ML (najvjerojatnija vrijednost), Max (najveća procijenjena vrijednost), E (očekivana vrijednost).
S obzirom na javno dostupne podatke o broju stanovnika u gradu Rijeci te podatcima o građanima izloženim riziku energetskog siromaštva, procjenjuje se da bi u gradu Rijeci moglo biti između 7 i 8 tisuća građana izloženih riziku energetskog siromaštva, odnosno, građana koji si ne mogu ili jedva mogu priuštiti dovoljnu količinu energije u godini dana. Da bi se ti građani održivo zaštitili od rizika energetskog siromaštva procjenjuje se da bi ulaganje u postrojenja bila u rasponu od 15.5 do 17.6 milijuna eura. Sve građane Rijeke provedba ove javne politike solidarnosti moglo bi koštati između 700 tisuća i milijun eura godišnje. Naravno, provedba politike zaštite građana od rizika energetskog siromaštva trebala bi započeti pilot projektom s uzorkom od, na primjer, 500 građana. Kapitalna vrijednost takvog pilot projekta mogla bi se kretati u rasponu od 1 do 1.5 milijuna eura, odnosno prosječni godišnji proračunski rashod mogao bi biti u rasponu od 50 do 80 tisuća eura. Javna površina potrebna za provedbu pilot projekta (javne zemaljske površine ili krovovi javnih građevina) procjenjuje se u rasponu od 1800 do 2100 m2.
5. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Mehanizam energetskih zajednica građana mogao bi biti učinkovit instrument javnih politika usmjerenih na smanjenje rizika energetskog siromaštva građana. Različite mogućnosti modela nabave postrojenja za proizvodnju obnovljive energije omogućuju javnim naručiteljima brzu provedbu ove javne politike bez angažiranja inicijalnih proračunskih izvora financiranja. Na primjeru grada Rijeke razvidno je da bi i pilot projekt, koji bi obuhvatio petstotinjak građana koji su najizloženiji riziku energetskog siromaštva, sve građane Rijeke stajao zanemarivo u odnosu na koristi koje bi ugroženi građani imali od provedbe takve javne politike. Ostaje vjerovati da će i lokalni javni menadžment prihvatiti ovu ili sličnu inicijativu.
[4] Ovdje uočavamo neadekvatan prijevod originalnog engleskog teksta preporuka – bitno primjereniji prijevod bio bi jedinice lokalne samouprave koje se sastoje od gradova i općina
[10] PVaaA – PhotoVoltaic as an Availability – javni naručitelj nabavlja raspoloživost postrojenja. Isporučitelj na imovini naručitelj ugrađuje postrojenje i drži ga raspoloživim u ugovornom razdoblju. Za uslugu raspoloživosti naručitelj plaća naknadu za raspoloživost. Više o tome u Juričić, D.; Medved, D. (2023) Nabava usluge raspoloživosti postrojenja, uređaja i opreme, Tim4Pin br. 12.
Procjenjuje se da je približno 11 % stanovništva Europske unije, odnosno 54 milijuna Europljana, pogođeno je energetskim siromaštvom ili je izloženo riziku energetskog siromaštva. Radi se o pojavi koja ne pogađa samo ugrožene građane već i sve ostale posredno uslijed povećanja negativnih eksternalija. Stoga brojni dokumenti na razini Europske unije pozivaju javne administracije diljem Europe na smisleni i sustavni angažman kako bi se brojni građani zaštitili od rastućeg trenda energetskog siromaštva.
U ovome tekstu autori predlažu mehanizam udruživanja ugroženih građana s javnim tijelima u okviru energetskih zajednica građana, a na primjeru grada Rijeke prikazuju okvirne vrijednosti takve javne politike.
1. UVOD
Proteklih godina svjedočili smo mnoštvu globalnih zdravstveni, ekonomskih i naposlijetku energetskih kriza, te premda se može činiti da su građani EU bili manje pogođeni od ostatka svijeta, Eurostat pokazuje da to nije tako. Značajan dio stanovništva nalazi se u direktnoj ugrozi od energetskog siromaštva. Energetsko siromaštvo je situacija u kojoj pojedinci ili domaćinstva nemaju pristup dovoljnim količinama energetskih resursa, poput električne energije ili topline koje su im potrebne za zadovoljavanje osnovnih potreba[1]. Energetsko siromaštvo može biti uzrokovano ekonomskim razlozima (loša ekonomska situacija u državi, nezaposlenost i sl.), proizlaziti iz neadekvatnih stambenih uvjeta, visokih troškova za energente ili nedostatka kvalitetne energetske infrastrukture u naselju ili cijeloj državi. Treba uočiti i problem nedostatka edukacije šire populacije o temama povezanim s novim izvorima energije ili o efikasnom korištenju energije što ih često onemogućava da poboljšaju svoju trenutnu situaciju.
Energetsko siromaštvo može imati ozbiljne socijalne i posljedice po zdravlje, kvalitetu života i opću dobrobit ljudi. Osobe koje se suočavaju s energetskim siromaštvom mogu imati problema sa zagrijavanjem doma tijekom hladnih mjeseci što može dovesti do zdravstvenih problema, posebno među najranjivijim grupama stanovništva, kao što su djeca i stariji.
Mnoge države i nevladine organizacije prepoznaju važnost rješavanja problema energetskog siromaštva kako bi poboljšali kvalitetu života građana i postigli održivi razvoj. To uključuje pružanje financijske pomoći, unapređivanje energetske efikasnosti stambenih objekata, razvoj pristupačnih energetskih izvora i realizacija programa edukacije o energetskoj efikasnosti. U tom kontekstu posebno su važne energetske zajednice građana koje uz proizvodnju omogućavaju i razmjenu energije, a pomoć ugroženima je često prisutna kao jedan od važnih ciljeva njihovog rada.
EU komisija je prepoznala značaj energetskih zajednica te ih posebno i obrađuje kroz nekoliko članaka nedavno donesenih preporuka za suzbijanje energetskog siromaštva[2]. Ove preporuke predstavljaju snažan poticaj za razrješavanje niza prepreka koje su posve neshvatljivo ugrađene u hrvatsku interpretaciju i transpoziciju RED II direktiva čime je razvoj energetskih zajednica u Republici Hrvatskoj posve onemogućen.
Konkretno iz preporuka EU KOMISIJE 2023/2407 (od 20. listopada 2023.) o energetskom siromaštvu možemo istaknuti sljedeće konstatacije koje podcrtavaju ulogu energetskih zajednica ali lokalne uprave (gradova i naselja)[3]:
(35) Energija iz obnovljivih izvora povoljnija je za potrošače ako joj mogu izravno pristupiti. Programima kolektivne vlastite potrošnje može se prevladati ograničeni kapacitet kućanstava pogođenih energetskim siromaštvom da pristupe energiji iz obnovljivih izvora i postanu aktivni kao potrošači dok proizvode električnu energiju (takozvani „prosumeri”). Prosumer koji sudjeluje u kolektivnim programima vlastite potrošnje donosi veću nefinancijsku korist, kao što su povećanje autonomije, nove vještine i socijalna uključivost pojedinca, te povjerenje i međupovezanost za zajednicu.
iz preporuka EU KOMISIJE 2023/2407
(36) Sustavi kolektivne vlastite potrošnje uključuju energetske zajednice i sustave dijeljenja energije. Komisija podupire aktualnu učinkovitu provedbu zakonodavstva Unije o energetskim zajednicama u državama članicama i predlaže posebne odredbe o dijeljenju energije. Općine[4] imaju važnu ulogu u tome da programi kolektivne vlastite potrošnje postanu otvoreni i dostupni kućanstvima pogođenima energetskim siromaštvom, posebno u slučajevima u kojima bi ulazak na tržište inače podrazumijevao financijske zahtjeve, te u složenim administrativnim postupcima i troškovima.
iz preporuka EU KOMISIJE 2023/2407
Može se konstatirati da je EU komisija u spomenutim preporukama vrlo jasno dala smjer rješavanja energetskog siromaštva i potporu energetskim zajednicama, no nažalost prema dosadašnjim iskustvima, proteći će mnogo vremena prije nego se to pretoči u hrvatsku operativu.
2. ENERGETSKO SIROMAŠTVO U DRŽAVAMA EUROPSKE UNIJE
Energetsko siromaštvo predstavlja izazov u mnogim državama članicama Europske unije[5] (EU). Iako se razine energetskog siromaštva mogu razlikovati između zemalja, postoje zajednički faktori i inicijative koje se primjenjuju na nivou EU kako bi se borilo protiv ovog problema. Paradoksalno veći problemi sa grijanjem nastaju u južnoj Europi, no recentna[6] istraživanja ukazuju da je ključni problem nedostatak adekvatne izolacije objekata i činjenice da je cijena energenata gotovo identična u cijeloj EU, no priuštivost odnosno financijska snaga domaćinstava na sjeveru u jugu EU je bitno različita.
Slika 1: Postotak EU domaćinstava koje na mogu zagrijati objekt stanovanja
Izvor: EPAH 2022.
Općenito, dvije su dimenzije kritične kod analize problema energetskog siromaštva i najviše utječu na status ugroženosti – vlasništvo nad nekretninama i tip energenta koji se koristi za grijanje što je ujedno i najveći pojedinačni izdatak. Naime, uvidom u dostupne EU statističke podatke[7] (tablica 1) uočljiva je ugroženost gotovo trećine stanovnika EU, pri čemu su najugroženiji korisnici socijalnih stanovanja, vlasnici objekata, a najmanje podstanari. Rezultat je zanimljiv i zbog činjenice da jasno ukazuje na trošak koji vlasnici imaju za održavanje svojih objekata (održavanje se zanemaruje zbog nedostatka sredstava) i eventualno povećanje energetske učinkovitosti objekata u njihovom vlasništvu, stoga ako nema investiranja u poboljšanja, troškovi za grijanje se povećavaju i time ulaze u zonu rizika. Analize koje bi uzele u obzir tip objekta – primjerice obiteljske kuće nasuprot višestambenim objektima nisu nažalost dostupne, no može se pretpostavljati da su troškovi energetske obnove po m2 bitno veći za samostojeće objekte nego za objekte u nizu ili višekatnice.
Tablica 1: Neadekvatno grijanje i nemogućnost plaćanja računa (2018.)
Izvor: EPAH 2022.
Druga kritična komponenta je tehnologija i tip energenta koji se koristi za grijanje. Iz tablice je vidljiv tip energenta koji je najčešći u nekoliko odabranih država i pokazuje velike razlike koji su uvjetovanje ne toliko stupnjem tehnološkog razvoja, već i nekim društvenim ili povijesnim razlozima (primjer Grčke koja je izrazito ovisna o fosilnim gorivima, Bugarske gdje dominira električna energija primarno zbog nekoliko nuklearnih elektrana izgrađenih za vrijeme socijalizma ili pak Hrvatske gdje je izrazito korištenje biomase (drva, peleta, briketa) jednostavno zbog široke rasprostranjenosti i lokalne dostupnosti takvih energenata). To se odmah može korelirati s prethodnom tablicom gdje postaje jasnije zašto su prosječno Grci (iako s većim BDP po glavi stanovnika) ugroženiji od Hrvata ili Portugalaca. Tip energenta određuje i mogućnost njegove supstitucije, ako je energent električna energija. onda se može relativno jednostavno zamijeniti s energijom proizvedenom iz održivih izvora energije (fotonaponskih elektrana ili vjetroelektrana) a u kombinaciji s energetskim zajednicama moguće je osigurati i relativno jednostavnu distribuciju viškova. No valja primijetiti da supstitucija energenata ili tehnologija za grijanje mora biti provedena zajedno s energetskom obnovom objekta, u protivnom se planirane uštede neće moći ostvariti a rekonstruirano grijanje neće moći zadovoljiti potrebe korisnika (dobar primjer je zamjena grijanja sa klasičnim radijatorima i kotlom na lož ulje s nisko temperaturnim podnim grijanjem i dizalicama topline).
Tablica 2: Energenti korišteni za grijanje u odabranim zemljama
Izvor: EPAH 2022.
Brzi prelazak na zelene energente neće biti moguć bez potpore države, a mora se provoditi u fazama kako bi se smanjile štetne nuspojave za ranjive potrošače energije i izbjegla situacija da energetska tranzicija povećava energetsko siromaštvo. Drugim riječima, ranjivim potrošačima energije potrebna je potpora kako bi nadoknadili veće troškove energije. No te potpore dodatno opterećuju proračune i kreiraju dodatna deficite što po drugoj strani umanjuje prostor za povećanje socijalnih izdataka.
Tijekom 2009. godine u okviru europskog projekta koji je istraživao poveznicu između siromaštva i energetske učinkovitosti, procijenjeno je da između 50 i 125 milijuna ljudi u EU živi u riziku od energetskog siromaštva (EFP). Energetsko siromaštvo direktno utječe na zdravlje oko 34 milijuna ljudi i velik je problem u cijeloj Europskoj uniji. No, iako se zdravlje često koristi kao opravdanje za rješavanje EFP-a, definicije, mjerenja EFP-a i odgovarajuće zdravstvene posljedice često su različiti i nejasno definirani. Učinak EFP-a na zdravlje vjerojatno je složen i ima mnogo potencijalnih kovarijanti koje utječu na zdravstvene ishode, što otežava mjerenje i razdvajanje, a time i verifikaciju korelacija.
Unatoč prilično jasnom utjecaju na zdravlje građana, čini se da EFP često više obrađuje u energetskim, financijskim i gospodarskim disciplinama, nego u javnom zdravstvu. Povećanje broja smrti tijekom zimskog razdoblja u EU[8] je indikativno iako utjecaj globalne pandemije Covid-19 nije zanemariv. U konačnici rješenje problema nalazi se u balansu između brzine energetske tranzicije, pravilnom rasporedu tereta tranzicije na sve dionike i posebna briga o ugroženim skupinama kako bi se izbjegle nepotrebne dodatne smrti stanovnika EU.
Slika 2: Povećanje broja smrti zbog hladnoće u EU
Izvor: EPAH 2022.
U Republici Hrvatskoj energetsko siromaštvo nije jasno definirano, niti su do sada utvrđeni opći kriteriji ili metodologije za utvrđivanje energetskog siromaštva. No zanimljivo je uvođenje energetskog siromaštva kao pojma u Zakonu o energetskoj učinkovitosti, bez da je igdje opisano kako se utvrđuje, kako se mjeri, te kako ga izbjeći ili riješiti. Nema jasno definiranih kriterija koji bi obuhvatili šire kategorije energetske ranjivosti kućanstava od postojećih (i uskih) kriterija za pomoć ugroženim kućanstvima u podmirenju troškova električne energije. Definicijom energetski ugroženog kućanstva u Uredbi o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava ne uzimaju se u obzir svi aspekti ranjivosti, a status ranjivog kupca energije ne bi se trebao primjenjivati samo na električnu energiju, već i na druge oblike energije (npr. toplinu).
Nadalje, nije jasno koje ministarstvo bi trebalo biti nadležno za tu problematiku (Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike ili Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), pa onda nema ni konkretnijih zaduženja na definiranju i provedbi mjera. Posljedično, Hrvatska trenutno nema uspostavljen sustav praćenja energetskog siromaštva, zbog čega nema jasnog uvida u stvarno stanje energetski ugroženih kućanstava, nego se prema ustaljenoj praksi sredstva ”helikopterski” dijele, stvarajući dugoročnu štetu svim sudionicima energetske tranzicije. Dostupni su jedino anketni podaci prikazani na grafikonu 1. koji zorno prikazuju ugroženost hrvatskih domaćinstava.
Grafikon 1: Nemogućnost plaćanja računa za energiju u proteklih 12 mjeseci
Izvor: EPAH 2022.
U Republici Hrvatskoj se, slično kao i u cijeloj Europskoj uniji, gotovo 50 % konačne potrošnje energije koristi za grijanje i hlađenje, od čega 80 % u zgradama. U slučaju Hrvatske vidljivo je da su emisije stakleničkih plinova uzrokovane grijanjem bitno veće nego u primjerice Norveškoj primarno zbog razlike u izolaciji zgrada (grafikon 2). Dugoročna strategija mobilizacije ulaganja u obnovu Nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske do 2050 daje neka potencijalna rješenja kako unaprijediti energetske ovojnice objekata. U skladu s iznesenim prijedlozima, očekuje se donošenje tri ključna programa energetske obnove za razdoblje od 2021. do 2030. godine za stambene zgrade, obiteljske kuće i javne zgrade.
Grafikon 2: Emisije stakleničkih plinova uzrokovanih grijanjem i hlađenjem po glavi stanovnika
Izvor: EPAH 2022.
Prema podacima iz Strategije, hrvatski nacionalni fond stambenih zgrada sastoji se od 762.397 objekata (višestambenih i obiteljskih kuća), dok se nestambeni građevinski fond sastoji od 124.924 zgrade (poslovne i javne). Energetska učinkovitost i karakteristike zgrada, kao i njihova potrošnja energije, uvelike su određeni razdobljem izgradnje, ali i raširenim problemom neadekvatnog održavanja objekata. U Republici Hrvatskoj preko 90 % stambenog fonda je u privatnom vlasništvu[9] (kuće 73 % a stanovi 27 %), drugim riječima kompletan teret energetske tranzicije nalazi se na leđima financijski dobrano iscrpljenih građana. U tom kontekstu povoljna je dostupnost novih tehnoloških rješenja po prihvatljivim cijenama (primjerice fotonaponska elektrana u kombinaciji s dizalicom topline košta manje nego manji obiteljski auto), te ako bi se razriješilo sufinanciranje obnove energetskih ovojnica objekata u kombinaciji s dijeljenjem viškova energije putem energetskih zajednica racionalno je očekivati da bi se mogli umanjiti rizici energetskog siromaštva u Republici Hrvatskoj.
2. ENERGETSKE ZAJEDNICE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Energetske zajednice su neprofitne poslovne formacije osnovane u svrhu dijeljenja i skladištenja unutar zajednice proizvedene obnovljive energije. Inicijativa postojanju energetskih zajednica građana proizašla je iz Direktive (EU) 2019/944, a poslovanje u Republici Hrvatskoj uređeno je propisima iz područja energetike te propisima kojima se uređuje poslovanje neprofitnih organizacija. Svrha energetskih zajednica građana ponajviše proizlazi iz klimatskih trendova kako bi se proizvodnjom obnovljive energije ”na malo” doprinijelo smanjenju emisije stakleničkih plinova, smanjila cijena električne energije te postigla dugoročno stabilna cijena. Naravno, postoje i posredne koristi povezane sa svrhom, a one se ponajviše odnose na rasterećenje nacionalnog elektro-energetskog sustava i smanjenje potreba za uvozom električne energije. Predmet energetskih zajednica proizlazi iz njenih propisima dozvoljenih djelatnosti: proizvodnja obnovljive energije, skladištenje proizvedene energije, aktivnosti energetske učinkovitosti, opskrbom energije, upravljanje potrošnjom energije, agregiranje i slično.
Energetske zajednice građana mogu imati različite poslovne modele koji ponajviše ovise o modelu nabave postrojenja i uređaja koji služe za obavljanje djelatnosti. Koji će poslovni model energetska zajednica odabrati ovisit će, između ostalog, o stanju na dan njenog osnivanja. Tako, na primjer, energetske zajednice građana čiji članovi već posjeduju postrojenja za proizvodnju i/ili skladištenje energije usmjerit će se prema poslovnom modelu u okviru kojega sama energetska zajednica pruža usluge svojim članovima u području dijeljenja i evidencije dijeljene energije te usluge upravljanja potrošnjom. S druge strane, energetske zajednice čiji članovi tek planiraju uložiti u postrojenja mogle bi odabrati poslovni model u okviru kojega pravna osoba energetske zajednice ulaže u postrojenja na imovini njenih članova. Treća mogućnost poslovnog modela može biti kombinacija navedenih s ambicijom da se postrojenja razvijaju na raspoloživim javnim površinama. Ovakav poslovni model preferirat će članovi koji imaju raspoložive površine u vlasništvu, ali nemaju tehničke mogućnosti za ulaganjem, na primjer zbog zaštite urbanih cjelina ili konstrukcijskih ograničenja.
Ovdje je posebno interesantno skrenuti pozornost na poslovni model, odnosno, mogućnost da jedna grupa članova zajednice koristi kapacitete površina u vlasništvu (krovovi, okućnice) drugih članova. Naime radi se o tome da u okviru ovog poslovnog modela pojedini članovi zajednice ulažu u postrojenja čiji su proizvodni kapaciteti veći od njihovih potreba sve kako bi višak proizvedene energije podijelili s članovima zajednice koji nemaju tehničkih mogućnosti ulaganja u proizvodne kapacitete, ali su spremni platiti taj dio proizvedene energije. Dakle, ovdje se dijeljenoj energiji dodjeljuje novčana vrijednost kao kompenzacija za korištenje tuđih kapaciteta u svrhu prevladavanja tehničkih ograničenja člana zajednice koji plaća dijeljenu energiju.
Na tragu ovog zadnjeg poslovnog modela otvara se cijeli niz opcija i mogućnosti na tržištu energije proizvedenih u okviru energetskih zajednica građana. Jedna od tih mogućnosti je i veliki potencijal energetskih zajednica u doprinosu smanjenja energetskog siromaštva potrebitih građana.
Jedan od ciljeva javnih politika kojima se uređuju aktivnosti usmjerene na smanjenje energetskog siromaštva građana je povećanje dostupnosti jeftinije energije onim građanima čiji dohodak nije dostatan za namirenje troškova ukupno potrebne energije u godini dana. Zbog nedostatnog dohotka građani se odriču dijela ukupno potrebne energije što može biti uzrokom narušavanja zdravlja, a posljedično i rastu javnih troškova liječenja. Kako bi se prevladalo ograničenje dohotka javna tijela najčešće tim građanima subvencioniraju dio dohotka. Međutim, takva mjera često je vremenski ograničenja pa nestalnost subvencije doprinosi dodatnoj neizvjesnosti primatelja subvencije. Prevladavanje ove neizvjesnosti uz istovremeno postizanje ciljeva održive veće dostupnosti jeftinije energije moguće je mehanizmom udruživanja javnih tijela (s jedne strane) i potrebitih građana (s druge) u energetske zajednice u okviru kojih javna tijela na svojoj imovini proizvode obnovljivu energiju koju stavljaju na raspolaganje potrebitim građanima po smanjenoj cijeni ili besplatno. Takvo rješenje nosi i pretpostavke dugoročno provedivih javnih politika zbog same prirode fotonaponskih postrojenja. Moguća struktura organizacije i nabave prikazana je na shemi X:
Shema 1: Organizacija i financiranje energetskih zajednica u svrhu smanjenja energetskog siromaštva
Izvor: Autori.
Javna tijela (općine, gradovi) (3) ulažu u postrojenja za proizvodnju obnovljive energije namijenjene dijeljenju unutar energetske zajednice građana. Postrojenja (2) mogu nabaviti (1) kao radove ili kao uslugu raspoloživosti (PVaaA[10]). U oba slučaja nabave proizvedena obnovljiva energija je u vlasništvu javnog tijela pa ju je slobodno dijeliti (4) s građanima (6) posredstvom sustava za dijeljenje energije (5) unutar energetske zajednice. Novčani iznos dijeljene energije određuje javno tijelo. Ovisno o materijalno-socijalnom stanju građana (članova energetske zajednice) može biti od 0 €/kWh pa do njene proizvođačke cijene (približno 4-6 €c/kWh). Naravno, ovdje treba pridodati i cijenu korištenja distributivnog i prijenosnog sustava.
Provedbom javnih politika vezanih uz doprinos smanjenju energetskog siromaštva na predloženi način mogli bi se postići sljedeći ciljevi od javnog i privatnog interesa:
Povećanje zdravlja građana zbog povećanja priuštivosti potrebne godišnje količine energije;
Smanjenje troškova liječenja;
Povećanje broja radnih sati;
Smanjenje emisije stakleničkih plinova zbog proizvodnje obnovljive energije;
Jačanje povjerenja u mogućnost življenja solidarnosti.
Dakle radi se o opipljivim ciljevima koji mogu doprinijeti boljem odnosu između cijene i kvalitete javnih usluga, ali i jačanju povjerenja u javne institucije.
3. MOGUĆNOSTI PROVEDBE JAVNE POLITIKE DOPRINOSA SMANJENJU ENERGETSKOG SIROMAŠTVA GRAĐANA
Javnu politiku doprinosa smanjenju energetskog siromaštva građana moguće je provesti ugradnjom fotonaponskih postrojenja za proizvodnju priuštive električne energije za građane koji si ne mogu priuštiti dovoljnu količine električne energije za njihove godišnje potrebe, odnosno, za građane koji su u riziku potencijalne nemogućnosti priuštiti si potrebnu količinu električne energije za godišnje potrebe. Politiku bi bilo moguće provesti na sljedeće načine:
Ugradnjom fotonaponskih postrojenja na krovove građana u potrebi;
Ugradnjom fotonaponskih postrojenja na krovove javnih građevina i/ili javnih površina u vlasništvu javnih tijela;
Kombinacijom ugradnje fotonaponskih postrojenja na krovove javnih tijela, javne površine te krovove građana u potrebi.
Prvi način podrazumijeva aktivnosti grada ili općine vezane za ulaganje u ugradnju fotonaponskih postrojenja na tuđoj imovini (krovove privatnih zgrada). Ova mogućnost provest će se sklapanjem ugovora o najmu krova u okviru kojega će grad ili općina unajmiti krov privatne zgrade te ugraditi postrojenje za proizvodnju obnovljive energije. Sukladno propisima kojima se uređuje tržište električne energije proizvedena energije po određenom će se ključu dijeliti među stanarima višestambene zgrade preferirajući stanare u potrebi. Prednost ove mogućnosti je status proizvodnje energije za vlastite potrebe u kojem slučaju se davatelj energije (grad ili općina) ne treba s korisnikom energije (građani u potrebi) povezivati u energetsku zajednicu. Nedostatak bi mogao biti složena procedura ugovaranja postupka postavljanja postrojenja, organizacija dijeljenja energije u formi skupine krajnjih kupaca koji zajednički nastupaju te kompleksan postupak nadzora i upravljanja procesom.
Drugi način temelji se na pretpostavci da grad ili općina ugrađuje fotonaponska postrojenja na krovovima građevina u njihovom vlasništvu. To mogu biti opće javne zgrade, javne zgrade koje nisu u kakvoj javnoj funkciji ili uporabi (napušteni kompleksi), javna parkirališta na otvorenim površinama i slično. Uvjet za dijeljenje proizvedene energije građanima u riziku od energetskog siromaštva je njihovo povezivanje u energetsku zajednicu građana. Radi se o mogućnosti uređenoj propisima kojima se uređuje tržište električne energije. Iako trenutno postoje otvorena pitanja u provedbi energetskih zajednica, očekuje se da će se na njih adekvatno odgovoriti u predstojećem razdoblju. Prednosti ovog načina, uz pretpostavku prakse funkcionalne uspostave energetske zajednice, je relativno jednostavna procedura provedbe zahvata ugradnje postrojenja kao i dijeljenja energije. Građani u potrebi pojavljuju se kao neka vrsta pasivnih članova energetske zajednice u ulozi kupaca ili korisnika obnovljive energije. Nedostatci su, vjeruje se, privremeni, a uglavnom se odnose na trenutno nejasne zahtjeve koje zakonodavac postavlja pred članove energetskih zajednica.
Treći način je kompleksniji i odnosi se na kombinaciju prethodna dva. Radi se o ugradnji fotonaponskih postrojenja na krovove građevina u javnom vlasništvu, javnim površinama te na krovove privatnih zgrada u kojima stanuju građani u potrebi. Procesi uspostave funkcionalnog sustava u okviru ove mogućnosti su kompleksni, a prednosti su uglavnom vezane za mogućnost korištenja većih kapaciteta proizvedene obnovljive energije. Nedostatci uglavnom proizlaze iz multipliciranja kompleksnosti procedura i rizika upravljanja koji iz tako kompleksnih procedura proizlaze.
4. MOGUĆNOSTI NABAVE FOTONAPONSKIH POSTROJENJA ZA ENERGETSKE ZAJEDNICE GRAĐANA
Uz pretpostavku svijesti i spremnosti zajednice doprinijeti smanjenju rizika energetskog siromaštva dijela sugrađana, javni naručitelji (isporučitelji jeftinije ili besplatne obnovljive energije građanima u potrebi), u postupku odlučivanja o artikuliranju, usvajanju, pripremi i provedbi javnih politika smanjenja rizika od energetskog siromaštva građana suočit će se s pitanje o mogućnostima nabave postrojenja za proizvodnju obnovljive energije. Naravno, uvijek postoji mogućnost tradicionalne nabave radova no, u zadnje vrijeme razvija se i praksa nabave takvih postrojenja kao usluge raspoloživosti.
U okviru nabave radova, naručitelj (grad, općina) sklapa ugovor o nabavi radova na temelju kojega je izvođač radova obvezan nabaviti i ugraditi postrojenje. Cijenu izvedenih radova naručitelj će platiti iz vlastitih proračunskih izvora ili iz tuđih dužničkih izvora u okviru kapitalnog proračuna. Održavanje i upravljanje postrojenjem bit će obveza naručitelja.
Za razliku od nabave radova, nabava usluge raspoloživosti fotonaponskog postrojenja provodi se posredstvom ugovora o nabavi raspoloživosti[11] (PVaaA). Izvršitelj usluge raspoloživosti ne sudjeluje u projektu isključivo u etapi ugradnje već i u dužem razdoblju uporabe postrojenja. Izvršitelj je odgovoran za funkcionalnost (raspoloživost) postrojenja kako bi naručitelj koristio energiju proizvedenu radom postrojenja. Za isporučenu uslugu raspoloživosti naručitelj plaća, ako je postrojenje raspoloživo, naknadu za raspoloživost. Plaćanja naknade za raspoloživost evidentiraju se u operativnom proračunu naručitelja.
U pogledu sufinanciranja iz EU izvora (kapitalna pomoć ili grant, dužnički financijski instrumenti) navedeni modeli nabave imaju jednak status s tom razlikom što će kapitalna pomoć u slučaju nabave radova umanjiti nabavnu cijenu postrojenja, a u slučaju nabave usluge raspoloživosti naknadu za raspoloživost.
5. PROCJENA ULAGANJA U ENERGETSKE ZAJEDNICE GRAĐANA U SVRHU SMANJENJA ENERGETSKOG SIROMAŠTVA NA PRIMJERU GRADA RIJEKE
U svrhu ilustracije volumena ulaganja u energetske zajednice građana čija je svrha smanjenje energetskog siromaštva ili zaštita od rizika povećanja energetskog siromaštva građana, autori su priredili okvirnu analizu strukture i volumena potrebnih ulaganja u gradu Rijeci na temelju javno dostupnih podataka te procjena autora. Skreće se pozornost da je ova analiza okvirna te da je za potrebe ustanovljavanja javne politike i njene provedbe potrebno prirediti dopune.
Struktura pretpostavki i njihovih procijenjenih vrijednosti prikazana je u tablici 3.
Tablica 3: Struktura pretpostavki za procjenu volumena ulaganja u gradu Rijeci
Legenda: Min (najmanja procijenjena vrijednost), ML (najvjerojatnija vrijednost), Max (najveća procijenjena vrijednost), E (očekivana vrijednost).
S obzirom na javno dostupne podatke o broju stanovnika u gradu Rijeci te podatcima o građanima izloženim riziku energetskog siromaštva, procjenjuje se da bi u gradu Rijeci moglo biti između 7 i 8 tisuća građana izloženih riziku energetskog siromaštva, odnosno, građana koji si ne mogu ili jedva mogu priuštiti dovoljnu količinu energije u godini dana. Da bi se ti građani održivo zaštitili od rizika energetskog siromaštva procjenjuje se da bi ulaganje u postrojenja bila u rasponu od 15.5 do 17.6 milijuna eura. Sve građane Rijeke provedba ove javne politike solidarnosti moglo bi koštati između 700 tisuća i milijun eura godišnje. Naravno, provedba politike zaštite građana od rizika energetskog siromaštva trebala bi započeti pilot projektom s uzorkom od, na primjer, 500 građana. Kapitalna vrijednost takvog pilot projekta mogla bi se kretati u rasponu od 1 do 1.5 milijuna eura, odnosno prosječni godišnji proračunski rashod mogao bi biti u rasponu od 50 do 80 tisuća eura. Javna površina potrebna za provedbu pilot projekta (javne zemaljske površine ili krovovi javnih građevina) procjenjuje se u rasponu od 1800 do 2100 m2.
5. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Mehanizam energetskih zajednica građana mogao bi biti učinkovit instrument javnih politika usmjerenih na smanjenje rizika energetskog siromaštva građana. Različite mogućnosti modela nabave postrojenja za proizvodnju obnovljive energije omogućuju javnim naručiteljima brzu provedbu ove javne politike bez angažiranja inicijalnih proračunskih izvora financiranja. Na primjeru grada Rijeke razvidno je da bi i pilot projekt, koji bi obuhvatio petstotinjak građana koji su najizloženiji riziku energetskog siromaštva, sve građane Rijeke stajao zanemarivo u odnosu na koristi koje bi ugroženi građani imali od provedbe takve javne politike. Ostaje vjerovati da će i lokalni javni menadžment prihvatiti ovu ili sličnu inicijativu.
[4] Ovdje uočavamo neadekvatan prijevod originalnog engleskog teksta preporuka – bitno primjereniji prijevod bio bi jedinice lokalne samouprave koje se sastoje od gradova i općina
[10] PVaaA – PhotoVoltaic as an Availability – javni naručitelj nabavlja raspoloživost postrojenja. Isporučitelj na imovini naručitelj ugrađuje postrojenje i drži ga raspoloživim u ugovornom razdoblju. Za uslugu raspoloživosti naručitelj plaća naknadu za raspoloživost. Više o tome u Juričić, D.; Medved, D. (2023) Nabava usluge raspoloživosti postrojenja, uređaja i opreme, Tim4Pin br. 12.
Osnivačkom skupštinom održanom u Društvenom centru Drenova osnovana je Energetska zajednica Sjevernog Jadrana. Okupila je trinaest entuzijasta koji su krenuli na put promocija građanske energije na području naše županije.
Udruga je osnovana u cilju promicanja, razvitka i unapređenja energetskih zajednica i građanske energije, proizvodnje obnovljive energije te potrošnje i dijeljenja proizvedene energije među članovima udruge.
Područja djelovanja Udruge, sukladno ciljevima su: Gospodarstvo, Zaštita okoliša i prirode.
Djelatnosti Udruge u svrhu ostvarivanja ciljeva su:
okupljanje građana zainteresiranih za sudjelovanje u energetskim projektima;
organiziranje energetskih zajednica građana, organiziranje predavanja, seminara, okruglih stolova i sličnih manifestacija o pitanjima zaštite okoliša, posebno u pogledu proizvodnje energije iz obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti;
suradnja i predlaganje mjera nadležnim tijelima iz područja zaštite okoliša i prirode te energetske učinkovitosti obnovljivih izvora energije;
suradnja sa stručnjacima iz područja zaštite klime i okoliša te drugim neprofitnim organizacijama;
povezivanje gospodarstvenika, znanstveno-istraživačkih institucija, lokalnih zajednica, tijela državne uprave i ostalih subjekata na projektima koji će doprinijeti održivom razvoju i energetskoj učinkovitosti i ciljevima Udruge.
Radi ostvarivanja ciljeva Udruga obavlja sljedeće gospodarske djelatnosti:
sudjelovanje u proizvodnji električne energije za potrebe članova Udruge, među ostalim, iz obnovljivih izvora energije,
opskrbi električnom energijom članova Udruge,
upravljanju potrošnjom električne energije članova udruge,
agregiranju članova udruge, skladištenju energije za članove udruge,
uslugama energetske učinkovitosti za članove udruge,
uslugama punjenja za električna vozila članova udruge,
pružanje drugih energetskih usluga članovima udruge u skladu s pravilima kojima se uređuju pojedina tržišta električne energije, sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 111/21, 83/23).
Gospodarske djelatnosti Udruga može obavljati pored djelatnosti kojima se ostvaruju njezini ciljevi utvrđeni ovim Statutom, ali ih ne smije obavljati radi stjecanja dobiti za svoje članove ili treće osobe. Ako u obavljanju gospodarske djelatnosti Udruga ostvari višak prihoda nad rashodima, on se mora sukladno Statutu Udruge koristiti isključivo za ostvarenje ciljeva utvrđenih Statutom.
Sve dodatne informacije mogu se dobiti putem maila energija@bezgranica.hr ili na telefon 091 617 6559.
Iskaz interesa i anketa
Kako bi olakšali komunikaciju i prikupili inicijalne informacije pozivamo vas da ispunite anketu koja će vas ukratko opisati (vrsta korisnika, potrošnja/proizvodnja energije i sl.). Ispunjavanje traje oko 5 minuta. Svi prikupljeni podaci koristiti će se isključivo za potrebe organizacije aktivnosti energetske zajednice i neće biti javno dostupni bez prethodnog odobrenja vlasnika.
Pozivaju se građani područja Sjevernog Jadrana na sjednicu Osnivačke skupštine udruge ”Energetska zajednica Sjevernog Jadrana” u Društvenom centru Drenova, na adresi Drenovski put 138a, 51000 Rijeka u
PETAK, 15.9.2023 s početkom u 18:00 sati.
Grupa građana potaknula je postupak osnivanja energetske zajednice u formi pravne osobe udruge kako bi udruživanjem postigli učinke proizvodnje, potrošnje, dijeljenja i skladištenja obnovljive energije.
Za sjednicu Osnivačke skupštine predviđen je slijedeći dnevni red:
1. Predstavljanje svrhe osnivanja udruge
2. Donošenje odluke o osnivanju udruge
3. Donošenje odluke o usvajanju statuta udruge
4. Izbor predstavnika u tijela upravljanja udrugom
5. Imenovanje osobe/a ovlaštene/ih za zastupanje
6. Izbor likvidatora
7. Donošenje odluke o pokretanju postupka za upis u Registar udruga
Registracija sudionika osnivačke skupštine bit će otvorena 1 (jedan) sat prije početka rada osnivačke skupštine. Za registraciju je potrebno predočiti osobnu iskaznicu i OIB (potrebno za ispunjavanje službenog obrasca ”Popis osnivača na osnivačkoj skupštini Energetske zajednice Sjevernog Jadrana”.
Svi dokumenti uključujući i nacrt statuta mogu se preuzeti na:
Sve dodatne informacije mogu se dobiti putem maila energija@bezgranica.hr ili na telefon 091 617 6559.
Iskaz interesa i anketa
Kako bi olakšali komunikaciju i prikupili inicijalne informacije pozivamo vas da ispunite anketu koja će vas ukratko opisati (vrsta korisnika, potrošnja/proizvodnja energije i sl.). Ispunjavanje traje oko 5 minuta. Svi prikupljeni podaci koristiti će se isključivo za potrebe organizacije aktivnosti energetske zajednice i neće biti javno dostupni bez prethodnog odobrenja vlasnika.
Hrvatski