Kategorije
Stručni tekstovi

Osnivanje energetskih zajednica u Republici Hrvatskoj

Stupanjem na snagu Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (NN 138/21), Zakona o tržištu električne energije (NN 111/2021) i Pravilnika o dozvolama za obavljanje energetskih djelatnosti i vođenju registra izdanih i oduzetih dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti (NN 44/2022) stekle su se pretpostavke za osnivanje energetskih zajednica u republici Hrvatskoj,a u svrhu udruživanja građana, poduzetništva i tijela javnog prava zbog zajedničke proizvodnje, potrošnje na mjestu proizvodnje te dijeljenja proizvedene energije među članovima zajednice. Cilj osnivanja ovakvih formacija je postizanje energetske neovisnosti, smanjenje i stabilnost cijene energenata, veća učinkovitost korištenja proizvedene energije zbog dijeljenja i slično.

Međutim, društveno je opravdano i ekonomski racionalno postaviti pitanja o tome je li ovim propisima priređen poticajni zakonodavni i institucionalni okvir za pokretanje aktivnosti intenzivnog ulaganja u građansku energiju iz obnovljivih izvora i hoće li se postići naprijed navedeni ciljevi u društveno i ekonomsko prihvatljivom razdoblju? Opći je dojam da Pravilnik predstavlja još jedan instrument nadležnim javnim tijelima i javnim poduzećima u sprječavanju aktivnosti vezanih uz osnivanje i poslovanje energetskih zajednica.

Uvod

Zakonom o tržištu električne energije dana je mogućnost udruživanja građana, poduzetništva i tijeka javnih vlasti u tzv. energetske zajednice, a Pravilnikom o dozvolama za obavljanje energetskih djelatnosti i vođenju registra izdanih i oduzetih dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti određen je postupak i pravila osnivanja energetskih zajednica. Odredbom članka 26. Zakona o tržištu električne energije određeno je da se građani mogu udružiti kako bi zajednički proizvodili i dijelili proizvedenu energiju u svrhu vlastite potrošnje. To će učiniti posredstvom tzv. energetskih zajednica. Energetska zajednica građana je pravna osoba koja je osnovana na području Republike Hrvatske, čiji se vlasnici udjela ili članovi dobrovoljno udružuju kako bi ostvarili prednosti razmjene energije proizvedene i potrošene na određenom prostornom obuhvatu lokalne zajednice.

Propis dozvoljava da se građani udruže s osobama javnog prava poput gradova, općina, ustanova ili komunalnih društava kako bi bolje iskoristili potencijal mogućnosti proizvodnje i (interne) potrošnje (u naravi, dijeljenja) proizvedene električne energije. Predviđene aktivnosti energetske zajednice su, između ostalog, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, opskrba električnom energijom zajednice; upravljanje potrošnjom električne energije; agregiranje članova zajednice skladištenje energije, energetska učinkovit, punjenje električnih vozila proizvedenom energijom i slično.

Važno je skrenuti i pozornost da se energetske zajednice temelje na dobrovoljnom i otvorenom sudjelovanju čija je primarna svrha pružanje okolišne, gospodarske ili socijalne koristi svojim članovima, a ne stvaranje financijske dobiti. Zakonodavac ovu svrhu osnivanja energetskih zajednica nastoji ostvariti prisilom na način da obveže članove zajednice na vođenje poslovanja i poslovnih knjiga prema zakonima kojima se uređuje financijsko poslovanje i računovodstvo neprofitnih organizacija. Ovime propisi u Republici Hrvatskoj odstupaju od ideje iz Direktive (EU) 2019/944 koja eksplicitno dozvoljava i trgovačko društvo kao pravni oblik energetske zajednice.

Točkom 8. Priloga I. Pravilnika o dozvolama za obavljanje energetskih djelatnosti i vođenju registra izdanih i oduzetih dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti definirana je dokumentacija i potrebni dokazi kako bi energetska zajednica mogla obavljati aktivnosti zbog kojih se osniva – proizvodnja i dijeljenje energije. Energetska zajednica građana, poduzetnika i javnih tijela prije svega mora poprimiti svoju pravnu osobnost, obično u formi zadruge, udruge ili zaklade. Potom ta pravna osoba treba zatražiti dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti te naposlijetku započeti s radom i aktivnostima zbog kojih je osnovana. Radi se o složenom postupku kako u fazi osnivanja i pripreme, tako i kasnije u fazi obavljanja poslovnih aktivnosti.

Aktivnosti prilikom osnivanja i poslovanja energetske zajednice

Energetske zajednice najčešće će se osnovati kao udruge ili zadruge. Postupci osnivanja ovakvih pravnih formacija određeni su Zakonom o udrugama (NN 74/14, 70/17, 98/19) i Zakonom o zadrugama (NN 34/11, 125/13, 76/14, 114/18, 98/19).

Udruga

Udruga je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i održivi razvoj, te za humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno-obrazovna, znanstvena, sportska, zdravstvena, tehnička, informacijska, strukovna ili druga uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom, a bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja. Djelovanje udruge temelji se na načelu neprofitnosti, što znači da se udruga ne osniva sa svrhom stjecanja dobiti, ali može obavljati gospodarsku djelatnost, sukladno zakonu i statutu. Udruga stječe pravnu osobnost danom upisa u Registar udruga Republike Hrvatske.

Udrugu mogu osnovati najmanje tri osnivača. Osnivač udruge može biti svaka poslovno sposobna fizička osoba ako joj poslovna sposobnost nije oduzeta u dijelu sklapanja pravnih poslova i pravna osoba. Udruga je dužna voditi popis svojih članova koji se vodi elektronički ili na drugi prikladan način i obvezno sadrži podatke o osobnom imenu (nazivu), osobnom identifikacijskom broju (OIB), datumu rođenja, datumu pristupanja udruzi, kategoriji članstva, ako su utvrđene statutom udruge te datumu prestanka članstva u udruzi, a može sadržavati i druge podatke. Popis članova uvijek mora biti dostupan na uvid svim članovima i nadležnim tijelima, na njihov zahtjev.

Statut je temeljni opći akt udruge koji donosi skupština udruge. Statut udruge sadrži odredbe o nazivu i sjedištu, zastupanju, područjima djelovanja sukladno ciljevima, ciljevima, djelatnostima kojima se ostvaruju ciljevi, gospodarskim djelatnostima sukladno zakonu, ako ih obavlja, načinu osiguranja javnosti djelovanja udruge, uvjetima i načinu učlanjivanja i prestanku članstva, pravima, obvezama i odgovornosti te stegovnoj odgovornosti članova i načinu vođenja popisa članova, tijelima udruge, njihovu sastavu i načinu sazivanja sjednica, izboru, opozivu, ovlastima, načinu odlučivanja i trajanju mandata te načinu sazivanja skupštine u slučaju isteka mandata, izboru i opozivu likvidatora udruge, prestanku postojanja udruge, imovini, načinu stjecanja i raspolaganja imovinom, postupku s imovinom u slučaju prestanka udruge te načinu rješavanja sporova i sukoba interesa unutar udruge. Statut udruge može sadržavati odredbe o teritorijalnom djelovanju udruge, znaku udruge i njegovu izgledu te drugim pitanjima od značaja za udrugu. Nakon osnivanja, udruga se mora upisati u registar udruga.

Zahtjevu za upis u registar udruga prilažu se zapisnik o radu i odlukama osnivačke skupštine, odluka skupštine o pokretanju postupka za upis u registar udruga, ako takva odluka nije donesena na osnivačkoj skupštini, statut, popis osnivača, osobna imena osoba ovlaštenih za zastupanje i osobno ime ili naziv likvidatora, izvod iz sudskog ili drugog registra za stranu pravnu osobu osnivača udruge, preslika osobne iskaznice ili putovnice za osnivače, likvidatora i osobe ovlaštene na zastupanje, suglasnost ili odobrenje nadležnog tijela za obavljanje određene djelatnosti, kada je to propisano posebnim zakonom kao uvjet za upis udruge. Nadležno upravno tijelo dužan je donijeti rješenje o zahtjevu za upis u roku od 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva za upis.

Imovinu udruge čine novčana sredstva koja je udruga stekla uplatom članarina, dobrovoljnim prilozima i darovima, novčana sredstva koja udruga stekne obavljanjem djelatnosti kojima se ostvaruju ciljevi, financiranjem programa i projekata udruge iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te fondova i/ili inozemnih izvora i slično. Gospodarske djelatnosti udruga može obavljati pored djelatnosti kojima se ostvaruju njezini ciljevi utvrđeni statutom, ali ih ne smije obavljati radi stjecanja dobiti za svoje članove ili treće osobe. Ako u obavljanju gospodarske djelatnosti udruga ostvari višak prihoda nad rashodima, on se mora sukladno statutu udruge koristiti isključivo za ostvarenje ciljeva utvrđenih statutom. Udruge su dužne voditi poslovne knjige i sastavljati financijska izvješća prema propisima kojima se uređuje način financijskog poslovanja i vođenja računovodstva neprofitnih organizacija.

Zadruga

Zadruga je dragovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim upravljaju njezini članovi, a svojim radom i drugim aktivnostima ili korištenjem njezinih usluga, na temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaruju, unapređuju i zaštićuju svoje pojedinačne i zajedničke gospodarske, ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i druge potrebe i interese i ostvaruju ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana. Zadruga se temelji na zadružnim vrednotama: samopomoći, odgovornosti, demokratičnosti, ravnopravnosti, pravičnosti i solidarnosti te moralnim vrednotama poštenja, otvorenosti, društvene odgovornosti i skrbi za druge. Odnose među svojim članovima zadruga uređuje na zadružnim načelima: dragovoljno i otvoreno članstvo; nadzor poslovanja od strane članova; gospodarsko sudjelovanje članova zadruge i raspodjela; samostalnost i neovisnost; obrazovanje, stručno usavršavanje i informiranje članova zadruge; suradnja među zadrugama te briga za zajednicu. Država, lokalna i područna (regionalna) samouprava potiču razvoj zadrugarstva mjerama ekonomske i socijalne politike te drugim mjerama unapređenja razvoja zadruga i zadružnog sustava.

Zadrugu može osnovati najmanje sedam osnivača potpuno poslovno sposobne fizičke osobe i pravne osobe. Osnivanjem zadruge osnivač zadruge postaje član zadruge i upisuje se u imenik članova zadruge. Osnivačku skupštinu sazivaju osnivači zadruge. Osnivačkoj skupštini predsjeda jedan od osnivača. Pravo glasa na osnivačkoj skupštini imaju osobe koje su potpisale izjavu o prihvaćanju pravila zadruge. Osnivačka skupština donosi odluke većinom glasova osnivača zadruge te donosi pravila zadruge. Pravila zadruge su donesena kada broj osnivača potreban za osnivanje zadruge potpiše izjavu o prihvaćanju pravila koja mora sadržavati ime i prezime, datum rođenja, prebivalište, OIB, broj i oznaku osobne identifikacijske isprave fizičke osobe, odnosno tvrtku, sjedište i OIB pravne osobe. Nakon donošenja pravila zadruge osnivačka skupština zadruge bira tijela zadruge i pravilima zadruge, donosi odluku o unosu, odnosno uplati uloga članova i druge odluke vezane uz osnivanje zadruge.

Pravila zadruge sadrže odredbe o tvrtki, sjedištu i predmetu poslovanja; unutarnjem ustroju; uvjetima i načinu stjecanja članstva, obliku i visini, unosu i povratu uloga člana, pravima, obvezama i odgovornostima članova, uvjetima i načinu prestanka članstva i drugim pitanjima vezanim uz članstvo u zadruzi; tijelima zadruge: njihovoj nadležnosti, pravima i obvezama, postupku izbora i opoziva, mandatu članova, načinu donošenja odluka i drugim pitanjima vezanim uz rad tijela zadruge; zastupanju i predstavljanju zadruge te pravima i ovlastima upravitelja; imovini zadruge i načinu raspolaganja imovinom; upotrebi dobiti, odnosno viška prihoda, pokriću gubitaka, odnosno manjka u poslovanju; dijelu dobiti, odnosno viška prihoda koji se raspoređuju u obvezne pričuve; statusnim promjenama i prestanku zadruge; informiranju članova i poslovnoj tajni; načinu i postupku izmjena i dopuna pravila i slično.

Član zadruge može biti samo osoba koja neposredno sudjeluje u radu zadruge, koja posluje putem zadruge ili koristi njezine usluge ili na drugi način neposredno sudjeluje u ostvarenju ciljeva zbog kojih je zadruga osnovana te ne može prenijeti svoje članstvo na drugu osobu.

Imovinu zadruge čine ulozi članova, sredstva stečena obavljanjem djelatnosti i drugim aktivnostima zadruge i sredstva stečena na druge načine, a pripada zadruzi i služi za obavljanje njezinih djelatnosti i podmirenje njezinih obveza. Imovinu koja nije u funkciji obavljanja djelatnosti zadruge, zadruga može odlukom skupštine prodati ili dati u zakup, a ostvarena sredstva dužna je usmjeriti za poslovanje zadruge.

Ulog člana zadruge može biti osnovni i dodatni ulog. Iznos osnovnog uloga je jednak, a njegovu visinu određuje skupština i ne može biti manji od 1.000,00 kuna. Dodatni ulog je ulog koji član zadruge može unijeti uz osnovni ulog. Iznos dodatnog uloga je jednak, a njegovu visinu određuje skupština zadruge. Ulog člana zadruge upisuje se na ime člana zadruge u imenik članova zadruge. Ulog se, u pravilu, unosi u novcu. Ako se ulog unosi u stvarima ili pravima, novčanu vrijednost stvari ili prava procjenjuje sudski vještak. Ako član zadruge kao ulog unosi stvar ili pravo koje se daje u vlasništvo zadruge, član zadruge odgovara za stvarne i pravne nedostatke stvari kao da se radi o prodaji.

Zadruga može obavljati djelatnost sa ciljem stjecanja dobiti, a može obavljati djelatnost u cilju udovoljavanja potreba svojih članova bez namjere stjecanja dobiti. Iz ostvarene dobiti utvrđene godišnjim obračunom zadruga je dužna pokriti gubitke iz prethodnih razdoblja, a nakon pokrića gubitaka iz prethodnog razdoblja, iz dobiti utvrđene godišnjim obračunom – zadruga izdvaja i posebno evidentira najmanje 20% za razvoj zadruge te najmanje 5% u obvezne pričuve sve dok te pričuve ne dosegnu ukupan iznos uloga članova.

Postupak osnivanja i rada energetske zajednice moguće je sažeti u tri grupe procesa:

  1. Utvrđivanje pravne osobnosti energetske zajednice;
  2. Registracija energetske djelatnosti te
  3. Poslovanje energetske zajednice.

Svaka od navedenih grupa procesa ima svoje pod-procese koje treba provesti kako bi se postigao konačni cilj poslovanja zajednice.

Utvrđivanje pravne osobnosti energetske zajednice

Energetska zajednica, kao što je naprijed navedeno, najžešće će se osnivati kao zadruga ili udruga. Ukoliko zajednica pravni osobnost stekne kao udruga, bit će potrebno najmanje tri osnivača dok će u slučaju zadruge bit će potrebno sedam osnivača. Zainteresirani članovi trebat će se okupiti i iskazati namjeru formiranja zajednice te definirati svrhu i ciljeve osnivanja zajednice. Potom će, sukladno odredbama zakona kojim se uređuje odabrani pravni oblik, prirediti listu osnivača s osobnim podatcima, odrediti tvrtku te definirati pravila koja završava potpisivanjem izjave o prihvaćanju pravila. Slijedi sazivanje osnivačke skupštine te upis u registar udruga, odnosno, zadruga u registar čime se stječe konačna pravna osobnost.

Registracija energetske djelatnosti

Nakon što je energetska zajednica postala pravna osoba, podnijet će zahtjev za ishođenjem dozvole za obavljanje energetske djelatnosti. Zahtjev se podnosi na Obrascu Zahtjeva za izdavanje dozvole za obavljanje energetske djelatnosti (ZDOED) i predaje Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA). Obrazac Zahtjeva propisan je Prilogom IV. Pravilnika o dozvolama za obavljanje energetskih djelatnosti i vođenju registra izdanih i oduzetih dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti. Uz zahtjev se prilaže:

  • Ispunjen i ovjeren obrazac Zahtjeva za ishođenjem dozvole za obavljanje energetske djelatnosti;
  • Statut odabrane formacije zajednice iz kojeg je vodljivo da je registrirana za energetske djelatnosti;
  • Osnivački akt, odnosno akt na temelju kojeg je registrirana pravna osoba, kao i druga dokumentacija iz koje je vidljivo da energetska zajednica građana zadovoljava uvjete za energetsku zajednicu građana iz zakona kojim se uređuje tržište električne energije;
  • Popis svih vlasnika udjela i svih članova u energetskoj zajednici građana iz kojeg su za svakog vlasnika udjela odnosno člana;
  • Javnobilježnički ovjerena izjava odgovorne osobe u pogledu kontrole srednjih i velikih poduzeća;
  • Izvadak iz odgovarajućeg registra kojim podnositelj zahtjeva dokazuje da energetska zajednica građana djeluje na temelju zakona kojim se uređuje financijsko poslovanje i računovodstvo neprofitnih organizacija;
  • Dokaz tehničke kvalificiranosti;
  • Dokaz stručne osposobljenosti te
  • Dokaz financijske kvalificiranosti.

Tehnička kvalificiranost se dokazuje:

  • Dokazom o vlasništvu ili pravu korištenja poslovnog prostora temeljem ugovora o zakupu ili drugog ugovora zaključenog s vlasnikom poslovnog prostora;
  • Opisom informacijskog, komunikacijskog i ostalih sustava za obavljanje energetske djelatnosti organiziranja energetske zajednice građana;
  • Važećim ugovorima s drugim pravnim subjektima koji imaju utjecaja na tehničku kvalificiranost podnositelja zahtjeva;
  • Trogodišnjim razvojnim i investicijskim planom za obavljanje energetske djelatnosti te
  • Uvjetima sudjelovanja u energetskoj zajednici građana koje donosi energetska zajednica građana.

Ovdje se posebna pozornost skreće na trogodišnji razvojni i investicijski plan koji predstavlja u naravi projekcije proizvodnje i potrošnje proizvedene energije na razini svih članova energetske zajednice te uravnoteženost planirane proizvedene i potrošene energije na temelju povijesne analize potrošnje te projekcija u planskom razdoblju.

Stručna osposobljenost dokazuje se:

  • Organizacijskom shemom ili dijelom organizacijske sheme podnositelja zahtjeva koja se odnosi na energetsku djelatnost;
  • Popisom radnika, članova zajednice ili vlasnika udjela u energetskoj zajednici koji obavljaju poslove u energetskoj djelatnosti organiziranja energetske zajednice građana, s naznakom stupnja obrazovanja, radnog mjesta i opisom poslova prema sistematizaciji poslova i radnih mjesta potpisan od strane odgovorne osobe u pravnoj osobi;
  • Važećim ugovorima s drugim pravnim subjektima koji imaju utjecaja na stručnu osposobljenost podnositelja zahtjeva.

Budući da će, barem u prvom razdoblju formiranja tržišta energetskih zajednica, imati manji broj članova, između ostalog i iz razloga što se energetska zajednica smije formirati isključivo oko jedne, iste transformatorske stanice, ekonomski će neracionalno biti očekivati zapošljavanje radnika i zadovolje ciljeva u pogledu ekonomske i financijske opravdanosti ulaganja u energetska postrojenja. Stručna osposobljenost vjerojatno će se uglavnom dokazivati kvalifikacijama članova ili vlasnika udjela, a najčešće ugovorom (outsource) sa trgovačkim društvima specijaliziranim za osnivanje, registraciju, ugradnju i održavanje energetskih postrojenja, nadzor, poslovnu evidenciju i izvještavanje o poslovanju energetskih zajednica. Financijska kvalificiranost dokazuje se  obrascem BON-1 i BON-2, odnosno izjavom poslovne banke o solventnosti pravne osobe.

Poslovanje energetske zajednice

Nakon što je osnovana i stekla pravnu osobnost te nakon što je ishodila dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti, energetska zajednica može započeti s operativnim poslovanjem. Iako se u energetsku zajednicu mogu udružiti subjekti (građani, poduzeća i javna tijela) nakon što su pojedinačno nabavili fotonaponska postrojenja, najvjerojatnije će se u praksi udruživati subjekti koji će tek po uspostavljanju zajednice nabaviti i uspostaviti postrojenja. Razlog za takav stav bit će korist u formi manje jedinične nabavne cijene postrojenja ukoliko se nabavlja veća količina kao i smanjenje rizika zbog udruživanja znanja i iskustva o izboru postrojenja, montaži, testiranju i puštanju u rad te financiranju i upravljanju poslovanjem zajednice.

No, energetska zajednica (zadruga, udruga) nije nipošto statička formacija koja zahtijeva aktivnost njenih članova isključivo u fazi osnivanja i ugradnje postrojenja. Zajednica, kao što je to naprijed u tekstu istaknuto, posluje po načelima neprofitne organizacije što znači da je potrebno kontinuirano voditi poslovne knjige u skladu s računovodstvom neprofitnih organizacija. Iako se ne očekuje veliki broj mjesečnih transakcija, još uvijek nije poznato na koji će se način tretirati procesi dijeljenja energije i kako će se evidentirati u poslovnim knjigama. Također, trebat će sazivati i sudjelovati na skupštinama udruge ili zadruge, pripremati izvještaje te ih usvajati, a dokumente arhivirati. Također, prilikom ishodovanja dozvola trebalo je prirediti plan poslovanja pa će periodično trebati usporediti ostvarene poslovne financijske vrijednosti s planiranim i u slučaju odstupanja odlučiti o aktivnostima.

Problematika održavanja infrastrukture

Rad postrojenja ne podrazumijeva samo njegovu ugradnju već i održavanje. S obzirom na dugo ekonomsko razdoblje uporabe (20, 25 i više godina) to postrojenje trebat će održavati. I tu je moguće iskoristiti učinke ekonomike razmjera gdje bi jedinični troškovi održavanja mogli biti manji kada to održavanje ugovara zajednica u odnosu na individualnog prosumera. Zasigurno će trebati (obično negdje oko 12. godine poslovanja) zamijeniti inverter kojeg također treba nabaviti u budućnosti. Nabava više invertera mogla bi rezultirati manjim jediničnom cijenom. Najposlije, na kraju životnog vijeka mogu se otvoriti pitanja uvezi prestanka rada i pokretanju novog investicijskog ciklusa kao i pitanja u pogledu zbrinjavanja dotrajalih fotonaponskih panela. Sve te aktivnosti lakše je provesti u zajednici.

Iako zajednicu osniva grupa građana, tijekom životnog vijeka postrojenja i poslovanja energetske zajednice mogući su interesi uključivanja novih članova zajednice. To uključivanje, ukoliko se inicijalno ugovorno dobro regulira, može biti jednostavno slijedom čega će svi članovi zajednice imati veće koristi u odnosu na troškove uključivanja novog člana. Ti učinci povezani su sa softverima kojima se upravlja nadzorom i dijeljenjem energije. Veći stupanj digitalizacije stambenih objekata može polučiti veće učinke upravljivosti i efikasnosti u potrošnji energije. Kako bi se to postiglo članovi zajednice na početku svoga djelovanja razmatrat će korist od ugradnje komponenta tzv. pametnih stanova ili kuća.

Profiliranje domaćinstava

Čini se da je osnivanje efikasne energetske zajednice danas neodvojivo od procesa profiliranja domaćinstava koje uključuje identifikaciju svojstava trošila (kućanskih aparata) te način njihovog korištenja od strane ukućana. Takvo profiliranje kućanstava obavlja se putem senzorske i mjerne infrastrukture pametnog doma, a omogućuje precizno planiranje i optimizaciju proizvodnje i potrošnje energije. Osim energetske, važna je i ekonomska optimizacija, odnosno korištenje energije ili njenu prodaju kad je to ekonomski najopravdanije što je standardna funkcionalnost platformi za upravljanje energetskim zajednicama. I za nadzor tih procesa bit će dobro razmotriti mogućnost ugovaranja outsource usluga. Na kraju, zajednica će imati neku svoju mrežnu stranicu koju će također trebati održavati kako bi bila funkcionalna i od koristi svojim članovima. U aktivnosti poslovne faze života zajednice nisu uključene one vezane za eventualno agregiranje energije i operacije na tržištu energije što predstavlja cijeli niz dodatnih aktivnosti kojima je potrebno upravljati profesionalno.

Photo by Clark Tibbs on Unsplash

Financiranje nabave postrojenja za proizvodnju i dijeljenje energije

Fotonaponske elektrane, komponente pametnih stanova (kuća) programe za upravljanje i dijeljenje energije, sustave za poslovnu evidenciju i slično moguće je nabaviti na više načina ovisno o tome kako se energetske zajednice organiziraju u odnosu na vlasništvo imovine i podjelu rizika te, ovisno o toj odluci, kako se financira nabava. U praksi će se, najvjerojatnije, energetske zajednice organizirati na jedan od tri načina prikazanih na shemi 1:

Shema 1: Organizacija energetskih zajednica u odnosu na vlasništvo i podjelu rizika (Izvor: Autori)

U modelu A članovi zajednice individualno nabavljaju fotonaponska postrojenja (FNE – fotonaponske elektrane). Nakon ugradnje ili prije, udružuju se u energetsku zajednicu. U okviru modela B subjekti prvo osnivaju energetsku zajednicu te potom energetska zajednica ulaže u postrojenja (obično na krovovima svojih članova). U modelu C građani osnivaju energetsku zajednicu te ugovaraju nabavu usluge raspoloživosti (ECaaS – Energy Comunity as a Service) fotonaponskih postrojenja u okviru kojega dobavljač ugrađuje svoje fotonaponske elektrane na krovove članova zajednice te ih drži u raspoloživom stanju za proizvodnju energije člana zajednice.

Ovisno o modelu nabave postrojenja proizaći će i prihvatljiv model financiranja. Modeli financiranja prikazani su na shemi 2:

Shema 2: Modeli financiranja nabave fotonaponskih postrojenja (Izvor: Autori)

U slučaju primjene modela A, članovi zajednice, iz svojih ili tuđih vlasničkih i dužničkih izvora financiraju ugradnju postrojenja. U slučaju primjene modela B izvore financiranja pribavlja energetska zajednica (pravna osoba). Ti izvori mogu biti dijelom vlasnički (od uloga članova zajednice), a dijelom dužnički (od komercijalnih banaka ili financijski instrumenti Europske unije ukoliko ih ministarstvo nadležno za fondove europske unije programira). U slučaju primjene modela C niti članovi niti pravna osoba energetska zajednica nemaju vezu s izvorima financiranja. Njih pribavlja dobavljač usluge raspoloživosti, a postrojenja postaju vlasništvom člana ili pravne osobe energetske zajednice nakon isteka ugovora o nabavi raspoloživosti.

Otvorena pitanja

Iako su na snazi propisi na temelju kojih je moguće osnovati adekvatnu energetsku zajednicu, u praksi postoji cijeli niz pitanja vezana za njeno zakonito operativno poslovanje te pitanja vezana uz skrivene troškove koje često puta nije moguće predvidjeti zbog kreativnih iznenađenja pravne osobe nadležne za priključivanje fotonaponske elektrane na distribucijski elektroenergetski sustav. U nastavku slijedi nekoliko pitanja.

Cijena dijeljenja energije među članovima

Ovisno o izračunatim ukupnim životnim troškovima svakog pojedinačnog postrojenja člana zajednice te intenzitetu proizvodnje, cijene proizvedene energije pojedinog člana bit će relativno slične ili s minimalnim razlikama. Odstupanja od prosječne cijene ovisit će i o odabranom modelu nabave. No, vrlo je vjerojatno da će cijene proizvedene električne energije bit manje od cijene električne energije iz mreže. U svrhu ilustracije pretpostavit će se da je cijena energije iz mreže 0.152 €/kWh, a cijena energije iz FNE 0.091 €/kWh. Radi se o razlici od 0.061 €/kWh između energije iz mreže i FNE. Kada članovi zajednice dijele električnu energiju tada oni dijele usluge koje imaju svoju nabavnu cijenu (proizvođačka cijena, u primjeru 0.091 €/kWh), tu uslugu su proizveli članovi zajednice i razmjenjuju je na zatvorenom tržištu omeđenom zajednicom.

S tim u svezi nejasno je po kojoj vrijednosti će građani evidentirati podijeljenu energiju? Hoće li to biti po cijeni proizvodnje? Zašto ne bi građani imali razliku u cijeni (u prostoru između cijene proizvodnje od 0.091 €/kWh i cijene energije iz mreže od 0.152 €/kWh, radi se o prostoru od značajnih 0.061 €/kWh koji će se, takva su očekivanja u budućnosti, povećavati)? Ovo je važno pitanje povezano s poslovanje zajednice. Ukoliko se članovima zajednice ne dozvoljava sloboda u formiranju obračunskih cijena dijeljene energije tada to treba jasno naglasiti kako bi se smanjili rizici osnivanja i poslovanja energetskih zajednica.

Porezni tretman dijeljenja energije

Razlika u cijeni prometovanja proizvodima, robama i uslugama podložna je oporezivanju. Razliku u cijeni član zajednice ostvarit će kada proizvedenu energiju dijeli s članom po većoj cijeni od njegove cijene proizvodnje. Pitanje na koje treba dati jasan odgovor je hoće li se ta razlika oporezivati porezom na dodanu vrijednost i hoće li se eventualna razlika prihoda (od podijeljene energije) i rashoda (od cijene proizvedene energije) oporezovati porezom na dohodak ili dobit? Možda bi rješenje bilo da se jasno komunicira stav prema kojem se dijeljenje energije unutar energetske zajednice, neovisno o cijenama dijeljenja i cijenama proizvodnje energije, ne oporezuje. Važna misija građanske energije odnosno energetskih zajednica u svijetu je i smanjivanje energetskog siromaštva, primjerice brojne energetske zajednice isporučuju energiju svojim potrebitim članovima posve besplatno kao dio šireg konteksta smanjivanja socijalnih razlika, pa je i u tom smislu važno razmotriti potencijalne porezne olakšice za članove zajednice.

Kapacitet postrojenja u odnosu na člana i zajednicu

Sasvim pojednostavljeno, građani koji proizvedu veću količinu godišnje energije u odnosu na prosječnu godišnju potrošnju bit će penalizirani smanjenom cijenom preuzimanja viška proizvedene energije i/ili promjenom statusa. Primjenjuje li se to pravilo kada se takav slučaj dogodi u okviru energetske zajednice. U energetskoj zajednici mogu se udružiti građani koji zbog tehničkih uvjeta krova ne mogu proizvesti količine energije koju potroše. S druge strane, neki članovi zajednice imaju tehničke uvjete za proizvodnju značajnije veće količine energije u odnosu na količinu koju potroše u godini dana. Može li jedan član proizvoditi energiju za sebe i drugog(ge) članove zajednice.

Može li u tom slučaju građanin koji proizvodi za sebe i članove zajednice podijeljenu energiju obračunati po većoj cijeni od njegove cijene proizvodnje (njegov interes), ali manjoj cijeni od cijene iz mreže (interes člana zajednice koji ne proizvodi energiju)? Ukoliko se energija mora dijeliti bez naknade, tada će svi članovi zajednice imati interes ne proizvoditi već dobivati energiju besplatno od drugog člana, a član koji proizvodi neće imati interes proizvoditi za drugoga.

Trošak korištenja mreže u postupcima dijeljenja

Kada članovi energetske zajednice dijele proizvedenu energiju, dijele je posredstvom distribucijske mreže, mreže koja povezuje člana zajednice s transformatorskom stanicom. Najposlije, energetsku zajednicu, tako je određeno našim propisima, mogu formirati isključivo članovi povezani na istu transformatorsku stanicu. Ovo ograničenje sigurno nije poticajno, a niti društveno opravdano iz razloga što članovi zajednice, građani ne koriste instrumente zaštite od rizika geografske distribucije osunčanja. Na primjer, bilo bi efikasnije kada bi članovi energetske zajednice bili raspršeni na širem geografskom području pa kada je jednom članu oblačno, drugom sija sunce i energija se efikasnije koristi.

Još bolji instrument zaštite je u kombinaciji sa vjetrogeneratorima i baterijskim spremnicima energije. Ovakvo ograničenje, čini se, ekonomski je racionalno isključivo za upravitelja distribucijskog sustava koji je, nakon 30 godina, još uvijek nespreman na inovacije. Ovdje se ne radi samo o problematici energetskih zajednica već i velikog broja vlasnika nekretnina na jadranskoj obali (gotovo 400.000 objekata) kojima bi bilo atraktivno povezivanje proizvodnje iz kuće za odmor sa njihovim objektom u lokaciji stanovanja. Osim pitanja nacionalnog ”povezivanja” proizvodnje na vlastitim objektima, slično je i s međunarodnim povezivanjima unutar EU (preko 100.000 stranih vlasnika nekretnina iz Slovenije i Njemačke pozdravili bi opciju da sa svojih objekata u Hrvatskoj koriste obnovljivu energiju u matičnim državama. Treba odmah reći da nema tehničkih prepreka jer su takve EU inicijative u istraživačkoj fazi ili su već realizirane u okviru nekoliko transnacionalnih energetskih zajednica koje djeluju na teritorijima više EU država, pa je navedeno  – evidentno moguće.

Hoće li se dijeljena energija dodatno opteretiti naknadom za korištenje distribucijske mreže ili, možda, i prijenosne? To su pitanja od posebnog značaja za izračun financijske isplativosti fotonaponske elektrane jer ukoliko se proizvodna cijena energije iz fotonaponske elektrane uveća za potencijalnu naknadu za korištenje mreže, ona razlika naprijed istaknuta mogla bi se u cijelosti neutralizirati pa dijeljenje neće biti financijski opravdano. Zakonodavac se još nije o tome izjasnio. Štoviše, valja otvoriti i pitanje tehnički ispravnog međusobnog povezivanja članova zajednice privatnom mrežom. Ukoliko bi cijena tehnički ispravne takve mreže po jedinici energije bila manja, zašto takva opcija ne bi bila prihvatljiva?

Kriterij stručne osposobljenosti

Još je jedno važno pitanje nejasno. Odnosi se na stručnu osposobljenost iz Priloga IV. Pravilnika o dozvolama za obavljanje energetskih djelatnosti i vođenju registra izdanih i oduzetih dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti. Naime, Pravilnikom je uvjetovano da energetska zajednica mora imati osobe stručne za vođenje zajednice. Iz formulacije teksta dade se razumjeti da se ta stručna osposobljenost dokazuje ili stručnim zaposlenim radnicima, ili stručnim članom zajednice ili ugovorom s vanjskim dobavljačem koji je stručan za obavljanje poslova kojima se zajednica bavi. najvjerojatnije je ova tvrdnja u prethodnoj rečenici ispravna no ne može se biti u cijelosti siguran.

Također, ostaje i pitanje što znači ”biti stručan”? Je li to stručnost u ugradnji fotonaponskih elektrana, radi li se o stručnosti poslovnog upravljanja zajednicom, radi li se pak o stručnosti vođenja poslovne evidencije ili pak stručnosti u održavanju. To ostaje pitanje pa bi bilo od velike važnosti građanima da pitanje stručnosti bude jasnije definirano. 

Skriveni troškovi – pogled iz prakse

Jedan od problema kod formiranja energetskih zajednica je i problem većeg broja prikrivenih troškova za investitore. Oni dobrim dijelom proizlaze iz nedosljednosti i nelogičnosti u  procedurama HEP-a, pa se onda pojavljuju posve nerealne projekcije ekonomske isplativosti investicija. Takvi prikriveni (ili neočekivani) troškovi mogu doseći 10-15% ukupne kapitalne vrijednosti projekta što bitno utječe na financijsku opravdanost. U nastavku je opis jednog primjera iz recentne prakse koji ukazuje na brojne nelogičnosti, ali i mogućnosti za poboljšanja procesa priključenja fotonaponske elektrane.

Montaža FN elektrane na obiteljsku kuću

Na obiteljsku kuću sa dvije etaže (prizemlje i kat) planira se postaviti fotonaponska elektrana koja bi energijom opskrbljivala cijeli objekt. Stanovi su odvojeni i svaki ima vlastito brojilo (time i OMM – Obračunsko Mjerno Mjesto). Na stan u prizemlju priključeni su i sva zajednička trošila  – oprema u garažama, kotlovnica za centralno grijanje, konobe i vanjski vrtni objekti. Početna ideja bila je fotonaponsku elektranu priključiti na jedno od OMM-a prema važećoj proceduri HEP, a drugo OMM obračunski ”pridružiti” kao korisnika energije. Ishodište je stvaranje ”mikro” energetske zajednice unutar objekta – isti princip bi se mogao replicirati i na veće objekte sa više stanova (višestambene objekte/apartmane, ali i na objekte koji su u vlasništvu iste osobe poput kuća za odmor na nekoj drugoj lokaciji i slično).

Treba naglasiti da je za ovakve slučajeve nepotrebno i neučinkovito osnivati formalne energetske zajednice kako je opisano u prethodnim poglavljima – ovdje se radi o vrlo jednostavnom objedinjavanju na razini objekta – koji naravno, u perspektivi, može, ali i ne mora, sudjelovati u regularnoj energetskoj zajednici. Principijelno bi se to ”objedinjavanje” moglo provesti u obračunskom sustavu HEP-a, na način da dva OMM formiraju ”mikro zajednicu” te se obračunski ukupno proizvedena energija iz FNE dijeli na oba OMM po nekom ključu (recimo 60% za prizemlje i 40% za kat u promatranom slučaju). U konačnici to znači da oba stana imaju korist od energije proizvedene iz FNE, iako je FNE fizički povezana samo s jednim OMM. Taj princip je posve replikabilan i za veće objekte ili apartmane, pa čak i za geografski udaljene objekte i ne zahtjeva nikakvu dodatnu infrastrukturu osim male modifikacije obračunskog sustava HEP-a.

Zakonski (u uvodu spomenuti Zakon o tržištu električne energije) ovo područje jasno definira kroz formu AKTIVNOG KUPCA, te definira obavezu operatora sustava:

Aktivni kupac je krajnji kupac, ili skupina krajnjih kupaca koji djeluju zajedno, koji troši ili skladišti električnu energiju proizvedenu u vlastitom prostoru smještenom unutar definiranih granica ili koji prodaje električnu energiju koju sam proizvodi ili sudjeluje u pružanju fleksibilnosti ili u programima energetske učinkovitosti, uz uvjet da te djelatnosti nisu njegova primarna trgovačka ili profesionalna djelatnost

Članak 3. Stavak 5.

Skupinu krajnjih kupaca koji zajednički nastupaju iz stavka 1. članka 25. čine obračunska mjerna mjesta krajnjih kupaca u istoj zgradi s više stanova i/ili poslovnih prostora na čiju instalaciju je priključeno proizvodno postrojenje ili postrojenje za skladištenje energije preko obračunskog mjernog mjesta pojedinog krajnjeg kupca, obračunskog mjernog mjesta zajedničke potrošnje ili preko posebnog obračunskog mjernog mjesta za proizvodno postrojenje ili postrojenje za skladištenje energije.

Članak 25. Stavak 4.

Operator sustava dužan je omogućiti skupini krajnjih kupaca koji zajednički nastupaju iz stavka 1. članka 25. te korisnicima mjernih podataka mjerne podatke obračunskog mjernog mjesta pojedinog krajnjeg kupca, obračunskog mjernog mjesta zajedničke potrošnje ili posebnog obračunskog mjernog mjesta za proizvodno postrojenje ili postrojenje za skladištenje energije, potrebne za obračun električne energije koja je preuzeta iz mreže odnosno obračun električne energije koja je predana u mrežu u ovisnosti o aranžmanu korištenja proizvodnog postrojenja odnosno postrojenja za skladištenje energije koji su međusobno ugovorili krajnji kupci koji zajednički nastupaju iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 25. Stavak 9.

Međutim, ispostavilo se da je Aktivnog kupca trenutno nemoguće provesti u praksi jer takve vrste objedinjavanja i dijeljenja nisu podržane HEP-ovim aplikacijama, pravilnicima, provedbenim dolumentima, itd. (?!). No još je problematičnije što su postojeći procesi HEP-a posve sekvencijalno posloženi, a dobar dio potrebne dokumentacije je nelogičan i, zapravo – nepotreban! Prema tome postoje dvije opcije, čekati promjenu regulativa i HEP aplikacija (rokovi za tu operaciju su posve nejasni) ili slijediti postojeću proceduru.

Proces

Prema važećim procedurama HEP-a moguća su dva rješenja za promatrani slučaj:

  1. Objedinjavanje oba OMM u jedno novo OMM, zamjena brojila i montaža FNE  tražene snage te
  2. Zadržavanje odvojenih OMM, ali postavljanje dvaju odvojenih FNE koje bi se priključile na svako OMM – dva posve neovisna sustava.  

Druga varijanta implicira nepotrebno tehničko kompliciranje i troškove jer se za svako OMM mora proći ista procedura HEP-a (trošak zamjene dvaju postojećih brojila, dva invertera, kompliciranije instalacije u objektu i slično). Odabrana je, konačno, prva varijanta no, odmah na početku uočeno je da, iako se cijela operacija pokreće zbog instalacije FNE, takav objedinjeni ”krovni” proces u HEP-u, zapravo, ne postoji, nego se sve svodi na sekvencijalnu seriju pojedinačnih procesa koji svi zahtijevaju praktično isti set podataka koji se ponavljaju iz obrasca u obrazac, pri čemu, naravno, ima i nelogičnosti iako su sami procesi i obrasci korektno objašnjeni na mrežnim stranicama HEP-a.

Prva nelogičnost je da se objedinjavanje OMM-a ne može napraviti, ako su vlasnici različite osobe. Ovo je ozbiljna prepreka u slučaju višestambenih objekata gdje su vlasnici stanova različiti, pa je postojeća procedura za taj slučaj neupotrebljiva. U promatranom slučaju radi se o obitelji, vlasnik jednog OMM-a je otac, a drugoga sin. Stoga je prvi korak procedura prebacivanja OMM na odabranu osobu. Proces je sekvencijalan, pa se u sljedeći korak može krenuti tek nakon završetka te aktivnosti (predajom nekoliko obrasca na šalteru HEP-a). Ključni dio su prateći dokumenti – zahtjev za izdavanje elektroenergetske suglasnosti, izjave suvlasnika da pristaju na promjenu odnosa, dokazi o vlasništvu objekta, izvaci iz katastra i slično iako se radi o OMM-u za koje postoje pedesetogodišnji povijesni podatci u HEP-u.

Nema posebnog procesa za ”stare” i ”nove” kupce. U zahtjevu se traži objedinjavanje OMM-a, a ukupna tražena snaga novog priključka je nešto manja od ukupnog zbroja dvaju OMM-a, što je regulirano izdanom elektroenergetskom suglasnosti. No zbog proedure (kažu da je problem aplikacija), energetska suglasnost se izdanje na objedinjenu snagu, što će kasnije stvroiti dodatne probleme. Sklapa se i novi Ugovor o opskrbi – no s obzirom da je snaga veća od 22kW – automatski se prelazi na crveni tarifni model (koji je za privredu i naravno znači bitno veće cijene). Djelatnici HEP-a tvrde da je tako procesno složeno i da se tek nakon objedinjavanja OMM može dati novi zahtjev za smanjenje snage i povratak na bijeli model.

Za prebacivanje OMM-a potrebno je nekoliko dana i sada se oba OMM-a nalaze na istoj osobi, pa se može nastaviti sa predajom novog zahtjeva za objedinjavanje OMM-a. No, iznenađenjima tu nije kraj. Aktivan je samo ”novi” OMM dok je stari ”arhiviran” pa se ne mogu dostavljati očitanja. Tu može nastati problem ako proces potraje jer je jedno brojilo ”neaktivno”. HEP taj slučaj rješava na način da se za arhivirano brojilo izda višestruko uvećan račun te da će se konačno poravnanje obaviti naknadno.

I taj dio nije prošao bez problema jer su izdani dupli računi za oba OMM neuobičajeno velikih iznosa, pa je i to zahtijevalo dodatni odlazak na šalter HEP-a i objašnjavanja. Zanimljiv je podatak da se za objedinjavanje traži pristanak vlasnika objekta ovjeren kod bilježnika. Takvo ovjeravanje nije bilo potrebno kod prvog koraka iako je taj prvi korak zapravo promjena ugovornih odnosa i njihovo prebacivanje sa postojećeg kupca na novog.

Tehničke (i financijske) komplikacije

Tehnički proces objedinjavanja OMM-a svodi se na demontažu postojećih brojila i postavljanje novog (odnosno u promatranom slučaju iskorišteno je modernije postojeće brojilo iz jednog od stanova). Tu nastaje i prvi dio posve neplaniranih troškova. Naime kako je objekt izgrađen sredinom sedamdesetih, električne instalacije su realizirane prema tadašnjim tehničkim zahtjevima, drugim riječima, postojeća brojila se nalaze unutar stana u hodnicima. No, s obzirom da se sad ugrađuje novo brojilo, ono se prema propisima ne može ugraditi u stan, već mora biti ugrađeno na vanjskom dijelu objekta.

Ovo je vjerojatno situacija koja se pojavljuje u većini objekata u RH, i predstavlja potencijalno ozbiljan trošak od nekoliko tisuća kuna za tipičnu ugradnju novog vanjskog ormarića, promjenu instalacija i njihovo atestiranje. I sad se dolazimo do najapsurdnijeg dijela: iako se ova aktivnost provodi zbog ugradnje fotonaponskog postrojenja, novo OMM neće dobiti električno brojilo koje će odmah biti ”dvosmjerno” i koristiti se za potrebu priključenja FNE.

U HEP-u tu situaciju objašnjavaju da su to odvojeni poslovni procesi i da se u okviru procesa objedinjavanja OMM ne ugrađuju dvosmjerna brojila (jer ne trebaju u 99% slučajeva), a kada se postavi FNE onda se u okviru Zahtjeva za provjeru mogućnosti priključenja kućanstva s vlastitom proizvodnjom rješava i problematika ”dvosmjernog” brojila. Naravno ove operacije nisu besplatne i cijena je više tisuća kuna po brojilu za montažu i demontažu. Nedvojbeno je potrebno pojednostaviti proces i izbaciti nepotrebne korake – drugim riječima stvoriti poseban proces za ugradnju FNE koji će objediniti potencijalne korake i drastično smanjiti broj dolazaka i potrebnih dokumenata.

Dodatni je problem što svaki korak znači popunjavanje nekoliko obrazaca, njihovu predaju u nadležnu službu HEP-a, potom čekanje najmanje desetak dana u svakom koraku. U promatranom slučaju na navedene korake potrošeno je gotovo tri mjeseca, a sve prije nego se uopće došlo do montaže i priključenja elektrane. Treba naglasiti da je u cijelom procesu podrška djelatnika HEP-a bila korektna i vrlo profesionalna, te da i oni sami smatraju kako bi se proces mogao značajno unaprijediti, no, ograničeni su rigidnim pravilnicima.

Aktivnosti za ovu investiciju (koja nije ni blizu završena) možete pratiti na sljedećoj poveznici.

Zaključak i preporuke

Razvijene zemlje Europske unije u kojima su se građani izborili za jednostavniju i funkcionalniju provedbu energetskih zajednica uživaju koristi energetske neovisnosti, priuštivije i dostupnije zelene energije, smanjenja energetskog siromaštva i slično. Propisi su doneseni, ali su ostali nedorečeni pa je taj proces borbe kod nas još uvijek u začetku. Stoga je od osobitog značaja otvoriti javne rasprave s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja i Hrvatskom elektroprivredom kako bi se u konstruktivnom i poticajnom ozračju što prije prevladale prepreke koje građanima otežavaju organizaciju u energetske zajednice i postavljanje fotonaponskih elektrana na krovove. Danas je osobito važno komunicirati i s Ministarstvom regionalnoga razvoja i fondova Europske unije u pogledu programiranja specifičnih financijskih instrumenata kako bi i financiranje takvih projekata bilo ekonomski opravdanije i financijski održivije.

U cilju navedenog ističu se slijedeće preporuke:  

  1. Ministarstvo financija trebalo bi se jasno odrediti spram poreznog tretmana dijeljene energije unutar energetske zajednice;
  2. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja trebalo bi jasno komunicirati po kojoj cijeni se dijeli energija unutar zajednice te na koji način tretirati kapacitet FNE pojedinog člana u odnosu na kapacitet zajednice i količinu potrošene energije;
  3. Nadležna tijela trebala bi se izjasniti u pogledu cijene korištenja mreže kojom se energija dijeli;
  4. Zatražiti od HEP-a da promijeni svoju aplikaciju (procjena je par dana posla za informatičare koji konfiguriraju sustav) i omogući administrativno grupiranje OMM u zajednice koje bi OBRAČUNSKI dijelile proizvedenu energiju od jednog ili više sudionika – u skladu sa odredbama za Aktivnog korisnika. Ključ podjele bi se definirao kod zahtjeva za kreiranje takve zajednice. To bi radikalno pojednostavilo kreiranje energetskih zajednica u obiteljskim kućama, apartmanima ili višestambenim objektima i anuliralo potrebu za stvaranjem dodatnih paralelnih obračunskih sustava. To bi u cijelosti eliminiralo potrebu za sadašnjim procesom objedinjavanja OMM koji je praktično neupotrebljiv za višestambene objekte sa raznim vlasnicima ukoliko se želi postaviti zajednička FNE;
  5. Sa tehničke strane, potreba za ugradnjom novog brojila u ormarić na vanjskom dijelu fasade objekta je posve nepotrebna i stvara ozbiljne dodatne troškove za starije građevine. Sva nova dvosmjerna brojila imaju daljinsko očitanje stoga je argument da brojilo mora biti izvan stana zbog tog razloga neutemeljeno.

Damir Juričić – piše o ekonomiji i financijama
Damir Medved – piše tehnologiji i zajednicama

Pogoci: 246

Kategorije
Stručni tekstovi

PDV na solarne panele – propuštena prilika?

Dana 18. kolovoza 2022. godine Vlada Republike Hrvatske najavila mogućnost promjene postojeće stope PDV-a na fotonaponske panele sa 25% na 0%. Sasvim prirodno, građani i stručnjaci koji se bave ovakvim postrojenjima postavili su pitanje odnosi li se ova mjera isključivo na fotonaponske panele ili na cijelo postrojenje. Naime, sami fotonaponski paneli predstavljaju manji dio nabavne vrijednosti cijelog postrojenja.

Postavili smo si pitanje: kakav bi utjecaj na učinke poslovanja (stopu povrata, razdoblje povrata i jediničnu cijenu električne energije) imale tri opcije: (i) cijelo postrojenje se oporezuje PDV-om po stopi 25%, (ii) fotonaponski paneli se oporezuju po stopi od 0%, a ostale komponente postrojenja po stopi od 25% te (iii) sve komponente postrojenja oporezuju se po stopi PDV-a od 0%.

Simulacija

Simulacija je priređena na jednoj prosječnoj krovnoj fotonaponskoj elektrani sa slijedećim obilježjima:

  • 18 fotonaponskih panela po 0.38 kW ukupne snage 6.84 kW;
  • cijena postrojenja po principu ”ključ u ruke” iznosi 1 100 €/kW s PDV-om;
  • udio cijene fotonaponskih panela u ukupnoj cijeni postrojenja iznosi 40%;
  • udio cijene invertera u ukupnoj cijeni postrojenja iznosi 10%;
  • insolacija iznosi 1 100 kWh/kWp;
  • prosječna godišnja proizvodnja energije 7 148 kWh;
  • životni vijek postrojenja 25 godina;
  • smanjenje proizvodnje na kraju životnog vijeka 15%
  • prosječan broj dana neraspoloživosti elektrane u jednoj godini iznosi 2 dana;
  • prosječna ponderirana cijena električne energije iz mreže 0.118 €/kWh;
  • prosječna godišnja potrošnja energije u domaćinstvu 10 000 kWh;
  • prosječna godišnja stopa inflacije 3%;
  • prosječna godišnja stopa povećanja cijene električne energije iz mreže 3%;
  • prosječni godišnji troškovi osiguranja 17 €;
  • prosječni ostali godišnji troškovi i rizici 15 €;
  • zamjena invertera u 15. godini;
  • ulaganje se u cijelosti financira iz vlastitih izvora.

Rezultati simulacije prikazani su u tablici 1 te grafikonima 1 i 2:

Tablica 1: Rezultati simulacije

Grafikon 1: Dinamika pokazatelja razdoblja povrata ulaganja i stope povrata u ovisnosti o investicijskoj opciji

Grafikon 2: Dinamika jedinične cijene električne energije iz FNE u ovisnosti o investicijskoj opciji

Umjesto zaključka

Kada bi se samo fotonaponski paneli oslobodili PDV-a razdoblje povrata ulaganja skratilo bi se za 0.83 godine ili 6.61%, prosječna godišnja stopa povrata (profitabilnost ulaganja) povećala bi se 15.96% te jedinična cijena energije smanjila za 7.14%.

Ukoliko bi se na sve komponente postrojenja ukinuo PDV razdoblje povrata ulaganja skratilo bi se za 3.12 godine odnosno za 24.86%, profitabilnost ulaganja povećala za 46.24% te jedinična cijena električne energije smanjila za 17.86%.

Detaljniju analizu utjecaja PDV na izgradnju fotonaponskih elektrana analizirali smo već na početku ljeta


Damir Juričić – piše o ekonomiji i financijama
Damir Medved – piše o tehnologiji i zajednicama

Pogoci: 232

Kategorije
Stručni tekstovi

Energetske zajednice i zašto ih trebamo?

U opuštenoj atmosferi završili smo naš ovogodišnji program ljeto na Drenovi 2022. Tema ovog Solarnog roštilja bile su energetske zajednice i zašto ih trebamo – a trebamo ih da bi postigli energetsku i financijsku neovisnost u današnjem vremenu opće krize.

Podcast

Energetske zajednice su nam rasvijetlili Damir Juričić i Damir Medved – pa o čemu su pričali poslušajte na našem podcastu (ovaj put kamera nije bila aktivna :))

Damir Juričić detaljno je predstavio koja je pravna osnova za osnivanje energetske zajednice, prednosti i mane pojedinih organizacijskih varijanti, tajne financiranja EZ, te koji nas još koraci očekuju kod osnivanja naše Drenovske energetske zajednice ili uadruge. Damir Medved predstavio je primjer jedne zanimljive otočne zajednice – danskog otoka Bornholma, koje je jedan od najboljih primjera održivih zajednica u EU. Oni su partner na projektu Insulae koji se provodi na našem otoku Unije, i mogu nam biti inspiracija kako bi trebalo graditi ekonomski i energetski neovisne zajednice. Posebno su zanimljivi njihovi modeli upravljanja i vlasništva energetske infrastrukture.

Prezentacije

Koga zanimaju detalji – može pogledati i prezentacije:

Nakon brojnih pitanja (i odgovora :)) sudionici su krenuli na osvježenje uz muzičku pozadinu koju nam je kreirala DJ Mirilo.

Vidimo se uskoro – početkom rujna krećemo u završnu fazu osnivanja naše energetske zajednice.


Lenta DCD partneri

Pogoci: 14

Kategorije
Predavanja

Dobre vibracije sa prvog solarnog roštilja

Kada ste pročitali naslov događanja Solarni roštilj sigurno ste se zapitali što je to i kako radi. Oni koju su došli (pa i oni koji će pogledati slike sa događanja) vjerojatno su pomislili da će roštilj biti povezan na solarne panele ili nešto slično, ali kada su posjetitelji čuli predavanje, shvatili su da solarno nije baš tako jednostavno.

Problem, tj. komplikacija nije uopće tehničke prirode, već naravno administrativne.

Predavanje

Damir Medved iz udruge Bez granica napravio je jednostavan i konkretan uvod što su to fotonaponske elektrane, obnovljivi izvori energije i kakav je postotak uporabe tih resursa kod nas u Hrvatskoj te u ostatku Europe.

Tehničku stranu fotonaponskih elektrana i solarnih panela ispričao je Saša Ukić iz 3t Cable, naše domaće tvrtke iz Ičića. Kao primjer poslužili su radovi u tijeku upravo na obiteljskoj kući Damira Medveda.

Da bi jedan takav projekt bio i financijski stabilan potrebno je napraviti dobar izračun. Sve što u takav izračun treba upisati kao trošak pojasnio je Damir Jurčić iz Sveučilišnog centra za podršku pametnim i održivim gradovima.

Bilo je i puno konrektnih pitanja iz publike na koja su predavači vrlo kompetentno odgovarali. Pravo osvježenje je čuti da je uz dobru firmu i tehničku podršku sve moguće iako postoje i određene prepreke za postavljanje fotonaponske elektrane.

Zaključak je da nije baš jednostavno, treba se opskrbiti znanjem i informacijama te strpljenjem kod uvijek teške i komplicirane administracije. Usprkos svim problemima i još nedorečenim zakonima kod ovakvih alternativnih izvora energije, potražnja je velika.

Mini-jam session

Nakon sat vremena i puno tehničkih, financijskih i statističkih informacija startali su električni roštilji i mini jam session svirka. U bendu (još) bez izmena svirali su: Benedikt Perak gitara, Siniša Babić bas gitara, gost iz Graza Saša Mitrović truba, a kao drugi gost iznenađenja pridružio se i Stipe Bilić na klaviru. Ugodni zvukovi laganog jazz-a ispunili su dvorište Društvenog centra Drenova na vidljivo zadovoljstvo publike. Nakon pauze i osvježenja uz hranu i piće, bend je zasvirao i nekoliko popularnih melodija pa je i publika dobila priliku zapjevati.

S lijeva na desno: Stipe Bilić, Siniša Babić, Saša Mitrović, Benedikt Perak

Snimak predavanja

Svakako pogledajte video tehničke prezentacije Solarnog roštilja na našem you tube kanalu:

Sljedeći Solarni roštilj II je u petak 29. srpnja u 18 sati gdje će se pričati o energetskim zajednicama.


Lenta DCD partneri

Pogoci: 6

Kategorije
Stručni tekstovi

Učinci povrata PDV-a

Sažetak

U svrhu efikasnijeg prijelaza na obnovljive izvore energije, dekarbonizacije, postizanja ciljeva europskog zelenog plana, ali ponajviše zbog povećanja dostupnosti i priuštivosti energije iz fotonaponskih elektrana njenim građanima, Vijeće Europske unije je 5. travnja 2022. godine donijelo direktivu (EU) 2022/542 kojom se dopunjuju direktive 2006/112/EZ i (EU) 2020/285 u pogledu mogućnosti smanjenja stope PDV-a na nabavnu cijenu fotonaponskih elektrana. Također, u našem javnom prostoru pokrenuta je inicijativa za smanjenje nabavne cijene fotonaponskih elektrana za vrijednost plaćenog PDV-a.U okviru ovog teksta procijenit će se učinak ovakve kapitalne pomoći na financijsku opravdanost ulaganja u krovne fotonaponske elektrane. Također, skreće se pozornost da bi propisima trebalo omogućiti pravo svim građanima koji se odluče na ulaganje u krovne fotonaponske elektrane neovisno o načinu nabave (nabava radova, PVaaS ili PPA). U protivnom, građani koji procijene da im nabava radova nije najprihvatljivija opcija mogli bi biti diskriminirani.

Uvod

U zadnjih nekoliko dana pokrenuta je inicijativa temeljem koje bi, svakom građaninu koji ugradi fotonaponsku elektranu na svoj, krov država vratila vrijednost jednak sadržanom PDV-u u računu za ugradnju elektrane. Dakle, ugradnja fotonaponskih elektrana bila bi subvencionirana s 20% kapitalne vrijednosti projekta. Postupak bi bio relativno jednostavan – građanin Poreznoj upravi predoči račun za elektranu i potvrdu ovlaštene osobe da je elektrana propisno ugrađena, a Porezna uprava građaninu isplati protuvrijednost PDV-a sadržanog u računu. Takva kapitalna pomoć mogla bi pozitivno utjecati na financijsku opravdanost ulaganja u krovne fotonaponske elektrane. Kako bi se procijenio intenzitet takve potpore, valja prije svega ustvrditi, ili procijeniti, je li ulaganje u krovne fotonaponske elektrane financijski opravdano bez potpore. Principijelno, javne potpore opravdano je dodjeljivati projektima koji su društveno opravdani (prihvatljiva ekonomska stopa povrata) i financijski neodrživi (neprihvatljiva financijska stopa povrata).

Prema izračunima financijske opravdanosti na koje se može naići u medijima, ulaganje u krovne fotonaponske elektrane financijski je opravdano i bez kapitalne pomoći (potpore). U tim prezentacijama građane se potiče na ulaganje u fotonaponske elektrane na svojim krovovima iz razloga što se investicija ”vraća” kroz nekoliko godina. Međutim, valja skrenuti pozornost da se takvi izračuni temelje na pretpostavci da u 25 godina eksploatacije elektrane neće nastati nikakvi troškovi osim kapitalnog ulaganja i, eventualno, zamjene invertera. Koliko je to realna pretpostavka građani mogu procijeniti iz vlastitog iskustva.

Ušteda

Temeljni princip procjene financijske opravdanosti ulaganja u krovnu fotonaponsku elektranu proizlazi iz ostvarene uštede iz kojih se namiruju troškovi projekta. U tom smislu kalkulacija financijske opravdanosti je primarno oportunitetna. Uštedu predstavlja razlika troškova energenata prije i nakon ulaganja. U slučajevima kada investitor koristi isključivo električnu energiju kao jedini energent tada će ušteda biti definirana razlikom godišnjih troškova za električnu energije prije i nakon ugradnje fotonaponske elektrane. Međutim, u slučajevima kada investitor koristi i druge energente (primjerice, ukapljeni plin, loživo ulje, pelete i slično) ušteda će biti određena kombinacijom troškova energenata prije ulaganja i kombinacijom energenata s uključenom energijom iz fotonaponske elektrane. Što su troškovi energenata prije

ulaganja veći to će i ušteda iz koje se namiruje ulaganje u fotonaponsku elektranu biti veća. Naravno, pretpostavlja se ugradnja fotonaponske elektrane optimalnog kapaciteta. Optimalnost kapaciteta ovisi o brojnim faktorima od kojih su najznačajniji odnos potrošene i proizvedene energije (veća proizvodnja u odnosu na potrošnju predstavlja rizik promjene statusa investitora iz proizvođača za vlastite potrebe u proizvođača za tržište), potencijalno korištenje električnog vozila, sudjelovanje u energetskoj zajednici, promjena cijene energenata te sigurnost u opskrbi energijom. Optimalna fotonaponska elektrana proizvodi energiju koja će se u cijelosti potrošiti za vlastite potrebe. U slučaju promjene propisa u budućnosti, mogućnosti povoljne prodaje energije na otvorenom tržištu putem agregacije, trgovanja energijom među članovima energetske zajednice i slično, optimalnost će vjerojatno biti određena drugim parametrima.  

Kapitalna pomoć

Kapitalna pomoć predstavlja doprinos primitcima projekta zbog kojih se smanjuje kapitalna vrijednost ulaganja ili, drugim riječima, povećavaju primitci koji doprinose većoj vrijednosti operativnog rezultata pa je, stoga, projekt financijski prihvatljiviji. Općenito, subvencionirati ima smisla one projekte koji su ekonomski opravdani, ERR(C) > granične stope, a financijski neodrživi, FRR(C) < granične stope. Financijska granična stopa obično je određena prosječnom ponderiranom cijenom izvora financiranja (WACC). U tom smislu kapitalna pomoć doprinosi financijskoj održivosti, ili, prihvatljivosti projekta pa bi, ujedno, i njen iznos trebao biti rezultat izračuna temeljenog na određenoj graničnoj financijskoj stopi povrata projekta. U tom smislu, kapitalna pomoć jednaka vrijednosti PDV-a u računu za fotonaponsku elektranu (preračunata stopa PDV-a od 20%), zasigurno će povećati financijsku prihvatljivost projekta ulaganja u krovnu fotonaponsku elektranu, ali nije sasvim jasno iz kojeg je razloga ona upravo 20% kapitalne vrijednosti projekta i je li taj iznos rezultat opisanih izračuna.

Najvjerojatnije nije, ali u svakom slučaju može doprinijeti motivaciji građana da se lakše odluče na ulaganje.

person in black suit jacket holding white tablet computer

Primjer

U primjeru će se prikazati utjecaj troškova uključenih u izračun na FRR(C) i razdoblje povrata.

Budući da u našoj zemlji nema još, uglavnom, fotonaponskih elektrana čija je eksploatacija okončana zbog istrošenosti ili zastarijevanja, a nisu niti poznati podatci o urednom evidentiranju svih detalja o troškovima i proizvodnji, ovdje će se prikazati simulacije izračuna temeljenih na poznatim podatcima iz poslovanja drugih elektrana opisivanih u raznim studijama, stručnim i znanstvenim člancima. Podatci o potrošnji i cijenama energije preuzeti su iz stvarnog kućanstva građana koji sustavnim izračunanima priprema odluku o ulaganju.  S obzirom na sumnju u prezentiranu financijsku održivost fotonaponskih elektrana u medijima, investitor priređuje simulacije s obzirom na:

  • Obuhvat troškova (ulaganje, zamjena invertera, troškove i strukturu financiranja, troškove održavanja i zamjene istrošenih materijala, troškove uklanjanja i slično);
  • Raspoloživost elektrane u životnom vijeku;
  • Učinak zaštite od porasta cijene električne energije u budućnosti;
  • Inflaciju;
  • Rizike;
  • Učinak kapitalne pomoći na financijsku prihvatljivost;
  • Uključivanje novih trošila u kućanstvu (električno vozilo) i slično.

Pretpostavke projekta su opisane u tablici 1:

Tablica 1: Pretpostavke projekta (Izvor:Autor)

Objašnjenje pretpostavki projekta

Investitor za namirenje svojih energetskih potreba koristi električnu energiju iz mreže. S obzirom na ukupnu godišnju potrošnju od 4 693 kWh ugradit će fotonaponsku elektranu snage 4.15 kWp sastavljenu od 10 fotonaponskih panela vršne snage 415 Wp. Životni vijek elektrane je 25 godina, a njena proizvodna efikasnost smanjit će se 20% u zadnjoj godini horizonta planiranja. Pretpostavlja se da će elektrana u životnom vijeku raditi neprekidno, tj. da će njena raspoloživost biti 100% iako postoji stanovita vjerojatnost da ta pretpostavka neće biti održiva osobito u vrijeme zamjene invertera.

Pretpostavlja se da će se inverter zamijeniti u 12. godini, a njegova cijena (kalkulacija je priređena na temelju stalnih cijena) iznosit će 392 €. Investitor koristi tzv. bijeli tarifni model s ukupnim jediničnim cijenama (nakon 1. travnja 2022. godine) od 1.15 kn/kWh za višu dnevnu tarifu (VT) te 0.531 kn/kWh za nižu (NT) noćnu tarifu što s obzirom na omjer potrošnje VT i NT od 86% i 14% respektivno daje prosječnu ponderiranu cijenu električne energije iz mreže od 1.063 kn/kWh.

Nabavna cijena elektrane po principu”ključ u ruke” iznosi 4 905 € odnosno 1 182 €/kWp. Investitor pretpostavlja da će troškovi premije osiguranja elektrane iznositi 15 €/godišnje te da će troškovi preventivnog održavanja iznositi 5 €/godišnje. U sklopu analize financijskih učinaka procijenit će se i učinak kapitalne pomoći (grant, subvencija) koja se najavljuje u javnosti. Na kraju životnog vijeka, investitor pretpostavlja na temelju prikupljenih informacija, snosit će troškove uklanjanja panela u svoti od 25 €/panelu te zbrinjavanja od 20 €/panelu.

Troškovi se grupiraju u pet grupa: 

  1. Kapitalni troškovi (točnije, kapitalna vrijednost projekta),
  2. Održavanje (preventivno, zamjena invertera, uklanjanje, zbrinjavanje),
  3. Upravljanje (premija osiguranja)
  4. Financiranje te
  5. Rizici.

Troškovi financiranja

Troškovi financiranja odnose se na kamatu kredita koji investitor pribavlja za namirenje kapitalne vrijednosti projekta uz kamatnu stopu od 4% godišnje na 10 godina i naknadu 0.75%. Rizici su procijenjeni na temelju izračuna razlike najvjerojatnije vrijednosti i očekivane vrijednosti u okviru primijenjene triangularne distribucije vjerojatnosti gdje je pouzdanost najvjerojatnije vrijednost (ML) korigirana uniformnom distribucijom – pouzdanost ML vrijednosti od 100% producira triangularnu distribuciju, a pouzdanost od 0% producira uniformnu distribuciju vjerojatnosti.

Priređene su simulacije (slučajevi) nekoliko opcija obuhvata troškova:

  • S0: Pretpostavlja se da će investitor ulaganje financirati u cijelosti iz vlastitih izvora financiranja te da, osim kapitalne vrijednosti projekta, u 25 godina neće imati drugih troškova[8];
  • S1: Pretpostavlja se da će investitor snositi kapitalnu vrijednost projekta i troškove zamjene invertera;
  • S2: Pretpostavljaju se troškovi kapitalne vrijednosti projekta, zamjene invertera te financijskih troškova u slučaju financiranja iz tuđih (banka) dužničkih (kredit) izvora financiranja;
  • S3: Svi troškovi uključeni i opciji S2 uvećano za operativne troškove (preventivno održavanje, premija osiguranja te troškovi demontaže i zbrinjavanja);
  • S4: Svi troškovi uključeni u S3 uvećano za rizike;
  • S0G, S1G, S2G, S3G, S4G: prethodne opcije s uključenim grantom od 20% kapitalne vrijednosti projekta s PDV-om.

Projekcije ukupnih životnih troškova prikazane su u tablici 2:

Tablica 2: Obuhvat troškova s obzirom na simuliranu opciju

Izvor: Izračuni na temelju podataka iz tablice 1.

Uštede projekta

Uključivanjem pojedinih vrsta troškova smanjuje se ukupna ušteda iz koje se namiruju troškovi projekta. Logična posljedica uključivanja novih troškova s obzirom na opciju je i povećanje jedinične cijene električne energije proizvedene iz fotonaponske elektrane. Projekcija uštede i jediničnih cijena energije prikazana je u tablici 3:

Tablica 3: Projekcija ušteda i jediničnih cijena energije iz fotonaponske elektrane

Izvor: Izračuni na temelju podataka iz tablice 1.

Jedinični trošak energije iz elektrane računa se kao odnos ukupnih životnih troškova i proizvedene energije dok je jedinična ušteda jednaka razlici jedinične cijene iz mreže i fotonaponske elektrane. S ovim pokazateljem povezan je i pokazatelj koji se često puta koristi u analizama i ocjeni učinka fotonaponskih elektrana – LCOE (Levelized COsts of Electricity) s tom razlikom što se kod primjene LCOE stavke diskontiraju. Svaka opcija prikazana je i s učinkom kapitalne pomoći te posljedice smanjenja ukupnih životnih troškova uslijed povrata PDV-a sadržanog u kapitalnoj vrijednosti projekta.

black and white solar panels

Financijska opravdanost ulaganja u fotonaponsku elektranu

Financijska opravdanost ulaganja u fotonaponsku elektranu mjeri se pokazateljem financijske stope povrata projekta FRR(C) koji predstavlja prosječnu godišnju stopu ”ukamaćivanja” uloga u životnom vijeku projekta. Ta stopa ujedno predstavlja i maksimalnu prihvatljivu prosječnu ponderiranu stopu izvora financiranja. Vrijednost ulaganja (kapitalna vrijednost fotonaponske elektrane) stavlja se u odnos s godišnjim razlikama ušteda (razlike troškova energenata prije i nakon ulaganja) i operativnih troškova (premija osiguranja, održavanje i zamjena istrošenih materijala, čišćenje panela, demontaža i zbrinjavanje na kraju životnog vijeka, rizici i slično). Pretpostavlja se da je prihvatljiva financijska stopa povrata projekta veća ili jednaka prosječnom ponderiranom trošku izvora financiranja koji se, najmanje, sastoje od vlastitih i tuđih (npr. kredit) izvora financiranja. FRR(C) predstavlja, ujedno, i prinos koji investitor može očekivati ukoliko ulaže u projekt fotonaponske elektrane ukoliko projekt financira iz vlastitih izvora financiranja.

Drugi, derivirani pokazatelj opravdanosti ulaganja je pokazatelj razdoblja povrata koji se u javnosti najčešće koristi, a predstavlja razdoblje (godina) u kojoj je kumulativna vrijednost razlike ulaganja i troškova jednak kumulativnoj vrijednosti ušteda. Treći pokazatelj je financijska neto sadašnja vrijednost ulaganja FNPV(C). Ovaj pokazatelj proizlazi iz iste funkcije kao i FRR(C) s time što rezultat pokazuje na drugi način. Naime, za izračun ovog pokazatelja određuje se ciljana diskontna stopa i odbacuje apsolutnu vrijednost novčanih jedinica. Ukoliko je apsolutna vrijednost novčanih jedinica pozitivna, korist od ulaganja veća je od diskontne stope (npr. prosječne ponderirane stope izvora financiranja – WACC) pa je ulaganje prihvatljivo iz razloga što se iz operativnog rezultata u cijelosti mogu namiriti izvori financiranja. Ta vrijednost novčanih jedinica predstavlja razliku između diskontne stope i FRR(C).

Ukoliko se poslovanje fotonaponske elektrane bude odvijalo u skladu s pretpostavkama opisanim u tablici 1, tada investitor može očekivati prinose prikazane u tablici 4:

Tablica 4: Pokazatelji financijske opravdanosti

Izvor: Rezultati simulacije.

Razdoblje povrata

Kao što je i naprijed navedeno, uključivanje troškova u projekciju smanjuje stopu povrata FRR(C) i povećava razdoblje povrata. Ukoliko je za investitora najvjerojatnija projekcija opisana slučajem S4 tada može očekivati prinos od 2.65% godišnje. Odluka o prihvatljivosti ove vrijednosti ovisit će ponajviše o investitorovim alternativama. Na primjer, investitor može svotu ekvivalentnu kapitalnoj vrijednosti ulaganja od 4 905 € uložiti na depozit u komercijalnoj banci.

Prinos će biti relativno mali, manji od 1%. Ukoliko za investitora ta dva ulaganja nose jednake rizike, tada je prihvatljivije uložiti u fotonaponsku elektranu. Međutim, ukoliko ostvari pravo na kapitalnu pomoć od 20% kapitalne vrijednosti projekta (povrat PDV-a od 25% u računu za elektranu) tada će se ovaj prinos od 2.65% povećati na 8.82% godišnje što može predstavljati primjerenu kompenzaciju za ostale nekvantificirane rizike. Usporedba stope povrata projekta i razdoblja povrata ulaganja s i bez kapitalne pomoći prikazana je na grafikonu 1:

Grafikon 1: Ovisnost FRR(C) i razdoblja povrata o kapitalnoj pomoći za različite simulacijske opcije

Izvor: Rezultati iz tablice 4.

Utjecaj promjene cijene električne energije

Razdoblje povrata ulaganja od 11.63 godine do 21.63 godine (S0-S4 bez granta) smanjit će se na 8.79 do 14.34 godine s grantom. Grant ima sličan utjecaj na stopu povrata projekta, tj. očekivani prinos na ulog od 4 905 € u razdoblju od 25 godina. Prinos od 7.84% do 2.65% (S0-S4 bez granta) povećat će se na 14.20% do 8.82% s grantom. Međutim, neovisno o opravdanosti ulaganja u fotonaponsku elektranu pod opisanim pretpostavkama, glavni razlog opravdanja ulaganja u krovnu elektranu leži u zaštiti od povećanja cijene električne energije iz mreže. Naravno, ukoliko investitor koristi i druge energente onda u ovu kalkulaciju treba uključiti i očekivane stope povećanja cijena ostalih energenata. Odnos stope povrata i razdoblja povrata ulaganja o prosječnoj godišnjoj stopi povećanja cijene električne energije prikazan je na grafikonu 2:

Grafikon 2: Ovisnost pokazatelja FRR(C) i RP o povećanju cijene električne energije iz mreže 

Izvor: Rezultati simulacije autora.

Rezultati simulacije na grafikonu 2 priređeni su na temelju slučaja S4 i S4G te pretpostavke stope inflacije od 4% godišnje. U slučaju inflacije od 4% i bez povećanja cijene električne energije iz mreže ulaganje u fotonaponsku elektranu, prema ovim kriterijima ne bi bilo financijski opravdano. Međutim, uz povećanje cijene električne energije iz mreže ulaganje je opravdano osobito uz kapitalnu pomoć. Uz stopu inflacije od 4% godišnje bez povećanja cijene električne energije iz mreže, u slučaju opcije S4, ulaganje financijski ne bi bilo opravdano međutim, uz kapitalnu pomoć od 20% kapitalne vrijednosti projekta FRR(C) iznosi 5.82% godišnje što bi bilo prihvatljivo. S očekivanim prosječnim godišnjim rastom cijene električne energije iz mreže ulaganje je financijski opravdano s i bez kapitalne pomoći. Upravo u slučaju S4 s inflacijom i bez povećanja cijene električne energije iz mreže temelji se opravdanost kapitalnog pomaganja građana prilikom ulaganja u krovne fotonaponske elektrane.

Nabava fotonaponske elektrane i kapitalna pomoć

U raspravama o kapitalnom pomaganju građana prilikom nabave krovnih fotonaponskih elektrana povratom uplaćenog PDV-a pretpostavlja se da je građanin, vlasnik zgrade na čijem se krovu ugrađuje elektrana, investitor. Dobavljač dobavlja elektranu, ugrađuje je te za izvršene radove isporučuje račun građaninu. Građanin – investitor je primatelj računa te s takvim računom Poreznoj upravi dokazuje pravo na isplatu kapitalne pomoći, u naravi 20% od ukupne vrijednosti računa koji glasi na njega. Međutim, na tržištu postoje i alternativni modeli nabave fotonaponskih elektrana koji ne podrazumijevaju građanina – vlasnika zgrade na čijem se krovu ugrađuje elektrana kao investitora i na kojega ne glasi račun za izvršene radove.

PVaaS

Radi se o modelima u okviru kojega treća osoba (investitor) ugrađuje fotonaponsku elektranu na krov vlasnika zgrade (korisnika energije) te mu isporučuje uslugu raspoloživosti fotonaponske elektrane (PVaaS – PhotoVoltaic as a Service), a građanin – korisnik usluge raspoloživosti plaća investitoru mjesečnu naknadu za uslugu raspoloživosti elektrane obično oko 10 godina. Slična je situacija i kada građanin sklapa ugovor o nabavi električne energije od investitora koji je na krovu zgrade u vlasništvu građanina ugradio elektranu pa građaninu prodaje po unaprijed određenoj cijenu električnu energije (PPA – Power Purchase Agreement) isto u razdoblju od oko 10 godina ili više. I u tom slučaju građanina – vlasnik krova također nije investitor i račun za izvršene radove ugradnje fotonaponske elektrane ne glasi na njega već na investitora – treću osobu.

Ukoliko se donesu propisi kojim će se pravo na kapitalnu pomoć omogućiti samo građanima – investitorima, ostali građani koji procijene da su im alternativni modeli prihvatljiviji, bit će nepravedno diskriminirani, smanjit će im se priuštivost i dostupnost povoljne energije. Kod građanina – investitora PDV je sadržan u računu za radove, a kod građanina korisnika usluge u računu za isporučenu naknadu za raspoloživost ili računu za isporučenu električnu energiju. Stoga bi se propisima, kojima će se urediti isplata uplaćenog

PDV-a kao kapitalna pomoć, trebalo uzeti u obzir okolnosti svih raspoloživih legitimnih modela.  

Zaključak i preporuke 

Stupanjem na snagu nove direktive Vijeća Europske unije (EU) 2022/542 stvorila se mogućnost da Vlada Republike Hrvatske predloži propis kojim će se, smanjivanjem ili ukidanjem stope PDV-a dodatno stimulirati građane na ulaganje u krovne fotonaponske elektrane. Provedenom analizom pokazano je da, unatoč često neargumentiranim tezama u medijima o neupitnoj profitabilnosti i financijskoj opravdanosti ulaganja u fotonaponske elektrane, postoje granični slučajevi i rizici financijske neopravdanosti ulaganja.

Stoga bi usvajanje prijedloga vezanog uz povrat PDV-a u računima nabavljenih i ugrađenih fotonaponskih elektrana bila dobra mjera zaštite građana upravo od opisanih graničnih slučajeva. No, ostaje pitanje je li ova mjera cjelovito razrađena. Primjerice, valja postaviti pitanje: hoće li i građani koji ne nabavljaju radove ugradnje solarnih elektrana na svojim krovovima i nisu investitori, tj. građani koji sklapaju PVaaS ili PPA ugovor također imati pravo na kapitalnu pomoć kojom će si omogućiti plaćanje manje cijene naknade za raspoloživost (PVaaS) ili manju cijenu proizvedene energije (PPA)?


Proširena verzija teksta originalno objavljenog u Časopisu Centra za Razvoj javnog i neprofitnog sektora, Tim4Pin br.5 2022

Damir Juričić – piše o ekonomiji i financijama
Damir Medved – piše tehnologiji i zajednicama

Pogoci: 29

Kategorije
Stručni tekstovi

Energetske zajednice – ekonomija i isplativost

Sredinom listopada ove godine objavljen je Zakon o tržištu električne energije (ZTEE) kojim se uvode brojene novine od kojih nam je, za potrebe ovog teksta, interesantan dio koji se odnosi na energetske zajednice. Radi se o mogućnosti udruživanja građana u formacije koje bi im omogućile zajedničku proizvodnju električne energije (ovdje pretpostavljamo energiju proizvedenu tehnologijom fotonaponskih elektrana) te međusobno dijeljenje proizvedene energije u obuhvatu iste trafostanice. Zakon izaziva podijeljene stavove u pogledu njegovog potencijala ubrzavanja individualne mikro-proizvodnje električne energije te međusobnog dijeljenja (trgovanja) proizvedenim viškovima energije među članovima energetske zajednice. 

Uvod

U posljednjih nekoliko godina, od kada su se cijene solarnih panela značajnije smanjile, fotonaponske elektrane postale su financijski samoodrživi projekti. Mogućnost postizanja profitabilnosti ulaganjem u fotonaponske elektrane opravdano usmjerava pozornost građana na ulaganje. Također, u posljednje vrijeme često se nailazi i na pojam ”prosumer”, riječ sastavljena od ”producer” i ”consumer”, a označava subjekta koji troši (consumer) električnu energije, ali je ujedno i proizvodi (producer). Uloga subjekta u potrošnji električne energije je poznata, ali pitanja, osobito ona praktična, provedbena, otvaraju se upravo u pogledu procesa proizvodnje električne energije.

U energetske zajednice čija je svrha proizvodnja i dijeljenje proizvedene električne energije mogu se udruživati građani međusobno, ali, s njima ili samostalno i ostali subjekti poput jedinica lokane, područne  (regionalne) samouprave, ustanove, komunalna društva i drugi subjekti okupljeni oko jedne transformatorske stanice. Ovdje je najintrigantnije ta ograničena mogućnost udruživanja na lokaciji obuhvaćenoj jednom transformatorskom stanicom koja značajno ograničava smisao dijeljenja proizvedene električne energije. Naglašava se da članovi energetske zajednice proizvedenu energiju mogu dijeliti, ali ne i prodavati.     

Udruživanje građana u svrhu dijeljenja energije

Odredbom članka 26. ZTEE određeno je da se građani mogu udružiti kako bi zajednički proizvodili i dijelili proizvedenu energiju u svrhu vlastite potrošnje. To će učiniti posredstvom tzv. energetskih zajednica. Energetska zajednica građana je pravna osoba koja je osnovana na području Republike Hrvatske, čiji se vlasnici udjela ili članovi dobrovoljno udružuju kako bi ostvarili prednosti razmjene energije proizvedene i potrošene na određenom prostornom obuhvatu lokalne zajednice. Osobito je važno istaknuti da vlasnik udjela ili član u energetskoj zajednici građana može biti fizička ili pravna osoba, uključujući jedinice lokalne samouprave, mikropoduzeće ili malo poduzeće čije je mjesto stanovanja, poslovnog nastana ili poslovnog prostora na području jedinice lokalne samouprave u kojoj je sjedište energetske zajednice građana. Dakle, propis dozvoljava da se građani udruže s osobama javnog prava poput gradova, općina, ustanova ili komunalnih društava kako bi bolje iskoristili potencijal mogućnosti proizvodnje i (interne) potrošnje (u naravi, dijeljenja) proizvedene električne energije.

Aktivnosti energetske zajednice

Energetska zajednica građana može sudjelovati u proizvodnji električne energije za potrebe vlasnika udjela odnosno članova energetske zajednice građana i to:

  • Iz obnovljivih izvora energije;
    • Opskrbi električnom energijom vlasnika udjela odnosno članova energetske zajednice građana;
    • Upravljanju potrošnjom električne energije vlasnika udjela odnosno članova energetske zajednice građana;
    • Agregiranju vlasnika udjela odnosno članova energetske zajednice građana;
    • Skladištenju energije za vlasnike udjela odnosno članove energetske zajednice građana;
    • Uslugama energetske učinkovitosti za vlasnike udjela odnosno članove energetske zajednice građana;
    • Uslugama punjenja za električna vozila vlasnika udjela odnosno članova energetske zajednice građana;
    • Može pružati druge energetske usluge vlasnicima udjela odnosno članovima energetske zajednice građana u skladu s pravilima kojima se uređuju pojedina tržišta električne energije.

No, odredbom članka 3. ZTEE u točki 21. definirano je značenje energetske zajednice na način da se ona smatra ”pravnom osobom koja se temelji na dobrovoljnom i otvorenom sudjelovanju te je pod stvarnom kontrolom članova ili vlasnika udjela koji su fizičke osobe, jedinice lokalne samouprave ili mala poduzeća, a čija je primarna svrha pružanje okolišne, gospodarske ili socijalne koristi svojim članovima ili vlasnicima udjela ili lokalnim područjima na kojima djeluje, a ne stvaranje financijske dobiti i koja može sudjelovati u proizvodnji, među ostalim iz obnovljivih izvora, opskrbi, potrošnji, agregiranju, skladištenju energije, uslugama energetske učinkovitosti ili uslugama punjenja za električna vozila ili pružati druge energetske usluge svojim članovima ili vlasnicima udjela.

Problem neprofitnosti

Također, odredbom članka 26. određeno je da energetska zajednica djeluje na temelju zakona kojim se uređuje financijsko poslovanje i računovodstvo neprofitnih organizacija. Ovdje treba dodati i to da niti u Direktivi niti u ZTEE nije jasno definiran pojam ”dijeljenja” energije unutar zajednice. Dijeljenje energije može biti uz kakvu nadoknadu ili bez nje. Nadoknada može biti financijski ili naturalno nominirana. U tom smislu nije jasno je li dopuštena kakva nadonada za podijeljenu energije ili je ona zabranjena. Naravno, zabrana nadoknade onome koji dijeli svoj višak energije trebala bi biti nedopustiva jer, moglo bi se tako reći, diskriminira prava člana zajednice na zaradu ukoliko se svi članovi zajednice dogovore u pogledu cijene podijeljenog viška energije.

Konačno, član zajednice koji potrebuje energiju može je preuzeti iz mreže i za preuzetu energiju platiti će naknadu (cijenu energije – kn/kWh). On tu cijenu smatra ekonomski opravdanom. Pitanje je zašto ne bi mogao kupiti energiju od svog člana zajednice koji u tom trenutku ima višak energije po manjoj cijeni od one mrežne (ukoliko takva okolnosti nastanu). Zašto se članovima zajednice (onome koji predaje svoj višak energije onome koji trenutno potražuje energiju) ne bi omogućila ekonomsko-financijska korist – jednom dodatni prihod, a drugome postizanje uštede? Tim više što se ovi prihodi i rashodi za kupljenu (podijeljenu) energiju ne evidentiraju na računu pravne osobe energetske zajednice već na privatnim računima članova zajednice. To su svakako pitanja na koja bi trebalo dati jasne odgovore prije početka provedbe zacrtanih ciljeva energetske tranzicije i operativnog udruživanja građana u energetske zajednice.

EU regulativa

Navedene odredbe mogle bi svojim nejasnim formulacijama značajnije otežati neposrednu organizaciju, ustroj i konačnu provedbu zamišljene svrhe i ciljeva. Naime, iz navedenih odredbi dalo bi se zaključiti da gospodarska korist ne podrazumijeva ostvarivanje financijske dobiti. Također, tu je i ograničenje ili osiguranje zakonodavca da energetske zajednice ne smiju se pravno ustrojavati ni na jedna drugi način osim na način koji podrazumijeva evidentiranje poslovnih promjena sukladno pravilima neprofitnih organizacija, dakle, udruga ili zadruga. Ovo bi moglo biti sporno iz razloga što direktiva Europske unije u točki 44. preambule ističe da bi ”države članice trebale moći osigurati da energetske zajednice građana budu subjekt bilo kojeg oblika, na primjer udruga, zadruga, partnerstvo, neprofitnu organizaciju ili malo ili srednje poduzeće, sve dok takav subjekt može, djelujući u svoje ime, izvršavati prava i podlijegati obvezama”.

Dakle, ostaje pitanje iz kojih je razloga zakonodavac od svih navedenih mogućnosti osnivačkih formi hrvatske građane ograničio isključivo na neprofitne organizacije. Takve formulacije ZTEE mogle bi u neposrednoj praksi polučiti cijeli niz spornih situacija.

Nabava i eksploatacija fotonaponskih postrojenja

Energetska zajednica, da bi ostvarila svrhu svojeg osnivanja, pozornost će usmjeriti na dvije grupe procesa. Prva se odnosi na pripremu, nabavu, projektiranje, montažu, financiranje i održavanje fotonaponskog postrojenja dok se druga grupa procesa odnosi na dijeljenje proizvedene energije među članovima zajednice. No, prije praktične provedbe projekta valja odgovoriti na nekoliko pitanja.

  1. Hoće li pravni vlasnik fotonaponske elektrane biti energetska zajednica kao pravna osoba ili će pravni vlasnici biti članovi zajednice koji elektrane montiraju na svojim krovovima?
  2. Tko će u tim slučajevima biti ekonomski vlasnik?
  3. Hoće li se viškovi proizvedene energije dijeliti između članova zajednice koji su njeni suvlasnici ili će suvlasnici zajednice svoje viškove moći dijeliti i s ostalim susjedima unutar jedne trafostanice koji nisu formalni vlasnici pravne osobe energetske zajednice?
  4. Hoće li se dijeljenje operativno provoditi uz financijsku nadoknadu (hoće li se moći međusobno trgovati proizvedenim viškovima) ili će se proizvedeni viškovi poklanjati članovima zajednice? Ili će se, pak, unaprijed formirati neka obračunska cijena proizvedenih viškova koja će se po određenim ključevima dijeliti među članovima?
  5. Najposlije, kako će se viškovi energije dijeliti među njenim članovima u slučajevima kada je ponuda viškova manja od potražnje za energijom među članovima?
  6. Tko će u tom slučaju imati prioritet u preuzimanju viškova energije – proporcionalna podjela ili podjela po kriteriju ponuđene najveće cijene?

Opću organizaciju odnosa subjekata unutar i izvan energetske zajednice unutar jedne trafostanice moguće je ilustrirati shemom 1:

Shema 1: Opća organizacijska shema odnosa unutar energetske zajednice (Izvor: Autori)

Legenda: G – građanin član energetske zajednice ili građanin koji nije član energetske zajednice, ali je obuhvaćen područjem iste trafostanice.

Nabava fotonaponskih postrojenja

Racionalni članovi energetske zajednice u fazi pripreme, a po formalnom osnivanju energetske zajednice, koja bi u okviru ZTEE mogla biti ili udruga ili zadruga, postavit će pitanje načina nabave postrojenja. Hoće li elektranu nabaviti kao radove, kao uslugu raspoloživosti ili pak površine u svom pravnom vlasništvu dati trećoj osobi i s njom sklopiti ugovor o otkupu energije (tzv. PPA ugovor). Opciji nabave radova prethodi nabava projektiranja i financiranja. Slijedi nabava izvođača radova (montaže fotonaponske elektrane) te održavanje elektrane u njenom životnom vijeku. Ovdje valja istaknuti da rizike projektiranja i održavanja, a dijelom i montaže, preuzima energetska zajednica. Članovi zajednice će, u tom smislu, procijeniti svoje znanje i vještine u provedbi ovih procesa, tj. njihov kapacitet za preuzimanje spomenutih grupa rizika. U ovom slučaju energetska zajednica bit će trajni pravni i ekonomski vlasnik postrojenja. Sva proizvedena energija pripada energetskoj zajednici.

U okviru druge opcije, nabave raspoloživosti fotonaponske elektrane, energetska zajednica će prirediti idejni projekt s točno definiranim izlaznim karakteristikama postrojenja te nabaviti izvršitelja projekta koji će, na temelju idejnog projekta i definiranim standardima, projektirati, financirati, montirati i održavati postrojenje u njegovom životnom vijeku. Tijekom razdoblja trajanja ugovora o nabavi elektrane zajednica će plaćati naknadu za raspoloživost izvršitelju dokle god je elektrana funkcionalna sukladno definiranim standardima i izlaznim karakteristikama projekta. U ovom slučaju energetska zajednica bit će trajni pravni vlasnik postrojenja, ali će ekonomski vlasnik biti izvršitelj. Po prestanku ugovora energetska zajednica postat će i ekonomski vlasnik. Sva proizvedena energija pripada energetskoj zajednici.

U trećem slučaju članovi zajednice nabavit će izvršitelja koji će postrojenje projektirati, montirati, financirati i održavati te s energetskom zajednicom, ili njenim članovima, sklopiti ugovor o otkupu električne energije na temelju, ukoliko je raspoloživo, unaprijed određene količine i cijene. Ovdje sva proizvedena energija može pripadati energetskoj zajednici ili njenom članovima, ovisno o sadržaju ugovora.

U ovim procesima vezanim za nabavu fotonaponskog postrojenja građanina se prepoznaje u ulozi suvlasnika energetske zajednice koji svojim financijskim doprinosom sudjeluje u cjelovitom ili djelomičnom financiranju nabave elektrane. Ovdje se postavlja pitanje tko će biti pravni vlasnik elektrane – energetska zajednica ili građanin član zajednice? Moguće su obje opcije.

Eksploatacija fotonaponske elektrane

Nakon što se fotonaponska elektrana montira i stavi u uporabu, očekuje se da će članovi zajednice koristiti proizvedenu energiju. Energija će se koristiti, najvjerojatnije, na slijedeće načine:

  • Za vlastitu potrošnju (svaki član zajednice će energiju proizvedenu na, na primjer, krovu njegove zgrade, prvo iskoristiti za svoje energetske potrebe sve kako bi skuplju energiju iz mreže supstituirao s jeftinijom iz vlastitog postrojenja i time ostvario uštede);
  • Višak proizvedene energije podijelit će s članovima zajednice;
  • Manjak energije nadomjestiti preuzimanjem viškova proizvedenih na fotonaponskim elektranama drugih članova zajednice koji u datom trenutku raspolažu viškovima;
  • Manjak energije kompenzirati energijom iz mreže;
  • Višak energije predati mreži.

Da bi se energija mogla dijeliti i podijeljeno transparentno i sigurno obračunati i evidentirati, potreban će biti tzv. inteligentni sustav kojim bi se omogućio automatski nadzor i evidencija proizvedenih viškova i manjkova energije koja se dijeli među članovima zajednice, automatsku usporedbu cijena proizvedenih u individualnim fotonaponskim sustavima članova s cijenom energije koja se nabavlja iz mreže, a osobito evidenciju i obračun dijeljenih viškova kojim se interno trguje. U odnosu na navedeno, budući da u Direktivi i ZTEE nije jasno definirano, bit će od osobitog značaja za efikasniju provedbu energetskih zajednica jasno definirati što dijeljenje energije znači – je li to preraspodjela po unaprijed utvrđenoj stalnoj utvrđenoj cijeni ili dijeljenje podrazumijeva i trgovanje internim cijenama među članovima zajednice (možda i građana koji nisu članovi zajednice iz razloga što materijalno i financijski nisu u mogućnosti sudjelovati u nabavi fotonaponske elektrane, ali su doprinose postizanju zajedničkih interesa s formalnim članovima zajednice).

Upravljanje dijelom koji se odnosi na eksploataciju fotonaponske elektrane u okviru energetske zajednice dobro je razmotriti i mogućnost udruživanja različitih članova čiji je ritam proizvodnje i potrošnje proizvedene energije u svojevrsnom raskoraku – kada jedan član proizvodi energiju, a ne troši je, drugi član troši energiju i suprotno. Primjerice, efikasno je udruživanje građana i škole iz razloga što škola u jutarnjim satima dana troši energiju koju građani proizvode, ali ne troše jer su, najčešće, na radnim mjestima dislociranim od mjesta boravka (proizvodnje energije). S druge strane, škola u popodnevnim satima ne troši energiju dok ju građani troše. Također, škola u ljetnim mjesecima pretežiti je proizvođač energije, a građani pretežiti potrošači. Takve ”simbioze” značajno mogu doprinijeti boljem postizanju tranzicijskih ciljeva.

Financiranje nabave energetskih zajednica

Osobito važno pitanje, koje se nameće slijedom naprijed otvorenih pitanja, vezano je za financiranje nabave fotonaponske(ih) elektrana unutar energetske zajednice. Za provedbu procesa vezanih uz financiranje, važno je odgovoriti na pitanje tko je pravni i ekonomski vlasnik fotonaponskih elektrana, a osobito ukoliko su članovi energetske zajednice jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te ustanove ili poduzeća u njihovom vlasništvu. Ukoliko će energetska zajednica biti investitor u fotonaponske elektrane tada će ona pribavljati izvore financiranja te ih iz naknade za raspoloživost ili cijene prodane energije ostalim članovima zajednice vraćati. Ovdje je jasno vidljivo koliko je važno precizno definirati dvostruku ulogu člana zajednice – kao suvlasnika zajednice (procesi nabave fotonaponske elektrane) te kao konzumenta energije (procesi eksploatacije fotonaponske elektrane).

Varijante nabave elektrana

Nabava elektrane najvjerojatnije će se financirati iz vlastitih izvora (doprinos članova zajednice, tzv. equity, osnivački ulog) te iz duga pribavljenog od, najčešće, komercijalnih banaka. Naravno, odnos vlastitih i tuđih dužničkih izvora ovisit će o ukupnim rizicima projekta. Na shemi 2 prezentirane su dvije mogućnosti financiranja zajednice:

Shema 2: Opcije financiranja energetske zajednice (Izvor: Autori)

U okviru mogućnosti a) na shemi 6 energetska zajednica, kao pravna osoba osnovana ulogom svojih članova, investira u fotonaponske elektrane na imovini svojih članova. Pravna osoba energetske zajednice, uz osnivačke uloge svojih članova pribavlja i dužničke izvore financiranja kako bi namirila kapitalnu vrijednost ulaganja. Pravna osnova ulaganja može biti, na primjer, ugovor o najmu imovine članova.

Pravna osoba energetske zajednice nadoknadit će dobiveno pravo ulaganja na tuđoj imovini naknadom (najamninom) vlasnicima imovine (članovima – no tu se odmah postavlja pitanje bi li mogla pravna osoba energetske zajednice sklapati ugovore o najmu imovine i drugih građana koji nisu članovi energetske zajednice). Iz cijene prodane energije svojim članovima pravna osoba energetske zajednice namirit će dužničke izvore financiranja i svesti svoj račun prihoda i rashoda na nulu (0) budući da vodi poslovne knjige prema pravilima za neprofitne organizacije. U okviru mogućnosti b) članovi energetske zajednice sami pribavljaju izvore financiranja (vlastite i tuđe – dužničke) kako bi na svojoj imovini uložili u fotonaponsku elektranu. Također, u svrhu dijeljenja viškova energije, s pravnom osobom energetske zajednice sklopit će sporazum u kojem će točno definirati pravila dijeljenja energije.

U svrhu poticanja građana na ulaganje u fotonaponske elektrane u okviru energetskih zajednica vrijedno je i otvoriti pitanje jednostavnijeg korištenja financijskih instrumenata kako bi se komercijalni izvori učinili dostupnijim, a vlastiti izvori minimizirali. Tu bi značajno mogli biti upotrijebljeni financijski instrumenti višegodišnjeg financijskog okvira u razdoblju od 2021. do 2027. Naime, Uredbom (EU) 2021/1060 programiranje, oblikovanje i primjena financijskih instrumenata značajno je olakšana. Širok spektar mogućih financijskih instrumenata upućuje na zaključak da bi se upravo za potrebe financiranja energetskih zajednica mogli kreirati instrumenti koji bi doprinijeli ubrzavanju provedbe ovakvih projekata. Prema mišljenju autora to bi mogao biti instrument bespovratne pomoći (za namirenje dijela troškova pripreme projekta) u kombinaciji sa subordiniranim zajmom. Takvim instrumentom mogla bi se olakšati i ubrzati priprema projekta građanima te omogućiti smanjenje vlastitih izvora financiranja uz veću vjerojatnost pribavljanja komercijalnih dužničkih izvora financiranja.

Zaključak

Stupanje na snagu ZTEE napravljan je veliki korak naprijed u provedbi ciljeva energetske tranzicije osobito u dijelu koji se odnosi na cilj proizvodnje energije na mjestu potrošnje dok će se odabirom tehnologije proizvodnje energije zadovoljiti i cilj vezan uz dekarbonizaciju. Međutim, postojeća artikulacija propisa nedovoljno je jasna za neposrednu provedbu zacrtanih ciljeva te unosi značajne rizike u pogledu ostvarivanja zacrtanih ciljeva. U tom smislu od osobitog je značaja u najkraćem razdoblju potaknuti i provoditi stručne rasprave kako bi se na jasan način definirali svi procesi potrebni za niskorizičnu provedbu projekata. Ubrzavanju provedbe projekata ove vrste mogao bi doprinijeti i posebno programiran kombinirani financijski instrument EU strukturiran sa kapitalnom pomoći za namirenje dijela troškova pripreme projekta te subordinirani zajam sa smanjenom kamatnom stopom i produljenim razdobljem vraćanja u odnosu na važeće tržišne uvjete.

Ovo je drugi dio proširene verzije teksta originalno objavljenog u Časopisu Centra za Razvoj javnog i neprofitnog sektora, Tim4Pin br.1 2022

Prvi dio dostupan je na:


Damir Juričić – piše o ekonomiji i financijama
Damir Medved – piše o tehnologiji i zajednicama

Pogoci: 18

Kategorije
Stručni tekstovi

Energetske zajednice – tehnička pozadina

Sredinom listopada ove godine objavljen je Zakon o tržištu električne energije (ZTEE) kojim se uvode brojne novine od kojih nam je, za potrebe ovog teksta, interesantan dio koji se odnosi na Energetske zajednice. Radi se o mogućnosti udruživanja građana u formacije koje bi im omogućile zajedničku proizvodnju električne energije (ovdje pretpostavljamo energiju proizvedenu tehnologijom fotonaponskih elektrana) te međusobno dijeljenje proizvedene energije u obuhvatu iste trafostanice. Zakon izaziva podijeljene stavove u pogledu njegovog potencijala ubrzavanja individualne mikro-proizvodnje električne energije te međusobnog dijeljenja (trgovanja) proizvedenim viškovima energije među članovima energetske zajednice. U ovom prvo dijelu donosimo tehničku pozadinu finkcioniranja fotonaponskih postrojenja.

Uvod

U posljednjih nekoliko godina, od kada su se cijene solarnih panela značajnije smanjile, fotonaponske elektrane postale su financijski samoodrživi projekti. Mogućnost postizanja profitabilnosti ulaganjem u fotonaponske elektrane opravdano usmjerava pozornost građana na ulaganje. Također, u posljednje vrijeme često se nailazi i na pojam ‘’prosumer’’, riječ sastavljena od riječi ‘’producer’’ i ‘’consumer’’, a označava subjekta koji troši (consumer) električnu energiju, ali je ujedno i proizvodi (producer).

Uloga subjekta u potrošnji električne energije je poznata, ali pitanja, osobito ona praktična, provedbena, otvaraju se upravo u pogledu procesa proizvodnje i dijeljenja električne energije. U energetske zajednice, čija je svrha proizvodnja i dijeljenje proizvedene električne energije, mogu se udruživati građani međusobno, ali, s njima ili samostalno, i ostali subjekti poput jedinica lokalne, područne (regionalne) samouprave, ustanova, komunalnih društava i drugih subjekata okupljenih oko jedne transformatorske stanice. Ovdje je najintrigantnija ta ograničena mogućnost udruživanja na lokaciji obuhvaćenoj jednom transformatorskom stanicom koja značajno ograničava smisao dijeljenja proizvedene električne energije, pogotovo u hrvatskom kontekstu male gustoće naselja što uzrokuje relativno veliki broj transformatorskih stanica s malim brojem priključaka. Naglašava se da članovi energetske zajednice proizvedenu energiju mogu dijeliti, ali ne i prodavati. Tako se, barem, dade zaključiti iz nedovoljno jasnih formulacija iz propisa.

U većini EU država je praksa da se ne gleda transformatorska stanica već fizička udaljenost (1 km ili sl.)

COMPILE Project

Proizvodnja energije iz fotonaponskih sustava

Tehnološka revolucija donijela je u proteklih sto godina demokratizaciju i proliferaciju brojnih proizvoda ili usluga koje su bile do tada dostupne vrlo uskom krugu privilegiranih. Dovoljno je samo se prisjetiti ekspanzije korištenja osobnih vozila, putovanja zrakoplovom ili dostupnosti računala i mobilnih uređaja. Primjera ima još na stotine, no sada je još jedan visoko centralizirana grana privrede na putu masovne decentralizacije – a to je proizvodnja i distribucije električne energije.

Fotonaponske elektrane nisu nova tehnologija, no značajne promjene dogodile su se u proteklih deset godina dramatičnim padom cijena solarnih panela i kontrolne opreme, pa je tako tipično fotonaponsko postrojenja za kućne instalacije snage 10 kW prije deset godina vrijedilo preko pola milijuna kuna, dok je danas cijena postrojenja sa instalacijom oko sedamdeset tisuća kuna što, čime postaje dostupno i prosječnom kućanstvu, odnosno cijena je sumjerljiva primjerice instalaciji centralnog grijanja ili toplinske pumpe.

Osim fotonapona, veliki razvoj prisutan je i u kontekstu skladištenja energije – baterijama, pri čemu baterijska postrojenja više nisu velikih dimenzija i ne zahtijevaju posebno održavanje. Ne treba zanemariti ni sve veći broj osobnih automobila na električni pogon, koji će također imati velikog utjecaja na potrošnju ali i skladištenje električne energije u vlastitim baterijama koje su često vrlo velikog kapaciteta. Pored ovih tehničkih inovacija pojavili su se i inovativni eksploatacijski modeli u kojima se nastoji sagledati cjeloživotni trošak postrojenja, pa se onda otvaraju i neke druge mogućnosti u kontekstu vlasništva i nadzora samog postrojenja, odnosno novi dugoročno održiviji financijski modeli.

Konačno, u sve nestabilnijem svijetu, biti će posebno važno osigurati si stabilne i sigurne izvore energije, čime si smanjujemo ovisnost i utjecaj eksternalija, pri čemu je kritično da su ti izvori energije i ekološki prihvatljivi, da ne povećavaju ugljični otisak i da su dugoročno ekonomski isplativi.

No, svaka nova tehnologija donosi i svojevrsne rizike (tehničke i financijske), a za razumijevanje rizika važno je razumjeti i njeno funkcioniranje, pa za početak pogledajmo koje su to osnovne komponente fotonaponskog postrojenja.

Vrste fotonaponskih sustava

Ključna zadaća FN sustava je izravno pretvaranje sunčane energije u električnu energiju kojom se omogućava rad određenog broja izmjeničnih (AC) ili istosmjernih (DC) trošila. FN sustav može imati i dodatni pričuvni sustav, tipično bateriju ili agregat što omogućava izolirani rad. Fotonaponski sustavi sastoje se od FN modula, pretvarača energije i kontrolne elektronike. Jednostavniji sustavi (za vikendice i sl.) napajaju samo istosmjerna trošila (manje lampe, radio uređaji i sl.), no uz dodatak DC/AC konvertera tada takav sustav može proizvoditi električnu energiju za sva uobičajena izmjenična trošila.

Generalno FN sustav možemo podijeliti na sljedeće skupine:

1. Samostalni (autonomni) – posve neovisni od mreže

2. Mrežni, spojeni na električnu mrežu:

  • aktivni (interaktivni) – dvosmjerni, mogu iz mreže preuzimati energiju ali i slati viškove iz FN
  • pasivni – jednosmjerni, mreža služi (samo) kao pričuvni izvor kad nema proizvodnje u FN

3. Hibridni, u biti samostalni uz dodatak obnovljivih izvora energije (najčešće vjetroelektrana).

Autonomni sustavi su po kapitalnoj vrijednosti najznačajniji od fotonaponskih sustava priključenih na distribucijsku mrežu. Razlika u kapitalnoj vrijednosti nastaje uslijed postojanja baterijskog sustava, dodatne kontrolne opreme te regulatora. Osim toga, mrežni pretvarač za fotonaponske sustave spojene na mrežu je jednostavniji po funkciji i tipično je manje snage u odnosu na autonomne
sustave.

Naravno, veće kapitalne vrijednosti takvih projekata uzrokovat će i veće operativne troškove u životnom vijeku fotonaponske elektrane.

Samostalni (autonomni) FN sustav

Samostalni sustavi svu energiju za potrebe potrošača samostalno proizvode i to stvara značajne izazove. Primjerice kad električnu energiju treba isporučivati tijekom noći ili u razdobljima s malim intenzitetom Sunčevog zračenja svakako je  potrebna baterija odgovarajućeg kapaciteta koja služi kao spremnik električne energije.

Ključna komponenta sustava je regulator za kontrolirano punjenje i pražnjenje baterije, a dodavanjem izmjenjivača (=12 V na ~230 V) sustav je sposoban napajati i regularna trošila poput perilica, televizora, hladnjaka, računala i manjih kućanskih aparata – naravno u skladu sa instaliranim kapacitetom FN sustava i baterija. Tipično se primjenjuju na izoliranim područjima, otocima ili udaljenim planinskim naseljima, kako za privatne tako i za poslovne primjene  (npr. telekomunikacijske bazne stanica, svjetionici, sustavi nadgledanja prometnica itd.). Primjer ovog sustav prikazan je na Slika 1. Zbog manjih gubitaka poželjno je imati što više istosmjernih trošila.

Samostalni autonomni sustav
Slika 1 Samostalni autonomni sustav

Hibridni FN sustavi

Osnovna ideja Hibridnog FN sustava je povećati raspoloživost i pouzdanost sustava sa povezivanjem samostalnih FN postrojenja s drugim rezervnim izvorima električne energije, poput vjetroturbina, malih hidroelektrana, pomoćnih benzinskih ili dizelskih agregata.

Suvremeni izmjenjivači omogućavaju povezivanje vjetroturbine i fotonaponskih sustava bez većih problema dajući veću sigurnost i raspoloživost isporuke električne energije te omogućavajući manje kapacitete baterija kao spremnika električne energije. Kod rješenja koja koriste benzinske i dizelske agregate sustavi se dimenzioniraju tako da se agregati minimalno koriste čime se štedi gorivo, smanjuju troškovi održavanja agregata i produžava njihov vijek trajanja. Primjer hibridnog fotonaponskog sustava prikazan je na Slika 2.

Hibridni FN sustav
Slika 2 Hibridni FN sustav

Pasivni i aktivni mrežni FN sustav

Kompleksnost FN sustava određena je razinom automatizacije. Generalno razlikujemo pasivne mrežne FN sustave koji električnu mrežu koriste samo uvjetno, u razdobljima kada FN moduli ne mogu proizvesti dovoljne količine električne energije, primjerice noću kada su istodobno baterije prazne (Slika 3). Obično je sva regulacija ručna.

Pasivni mrežni FN sustav
Slika 3 Pasivni mrežni FN sustav

Aktivni, interaktivni mrežni FN sustavi mrežu koriste dinamički, uzimajući energiju  iz javne mreže u slučaju većih potreba ili kada je energija jeftina, odnosno vraćajući je u javnu mrežu u slučaju viškova električne energije proizvedene u FN modulima ili kada je energiju isplativo prodavati (Slika 4). Tipično su takvi sustavi automatizirani i autonomni, a ako su povezani sa nekom AI/ML logikom mogu izvoditi i kompleksnije algoritme za trgovanje električnom energijom.

Aktivni mrežni FN sustav
Slika 4 Aktivni mrežni FN sustav

Spajanje sustava na mrežu

Fotonaponski sustavi spajaju se preko izmjenjivača na distribucijsku mrežu, pri čemu sami proizvode istosmjernu struju u FN panelima koju treba naknadno pretvoriti u izmjenični napon mrežne frekvencije kako bi napajali trošila ili radili paralelno s elektroenergetskom mrežom. Za održavanje kvalitete frekvencije i napona zadužena je javna elektroenergetska pri čemu se u slučaju odstupanja automatski isključuje odnosno prekida rad izmjenjivača.

Problematika stabilnosti mreže vrlo je kompleksna i prelazi okvire ovog članka, no treba napomenuti da su mogući i loši utjecaji FN sustava spojenih na distribucijsku mrežu (ukoliko nije izvedeno po standardima), primjerice povećavanje struje kratkog spoja, narušavanje osjetljivosti zaštite u elektroenergetskoj mreži, utjecaj na kvalitetu električne energije, raspoloživost distribucijske mreže, te povećanje gubitaka u mreži. Utjecaji ovise o snazi izvora (FN sustava), njegovoj potrošnji na mjestu priključka i osobini postrojenja, te karakteristikama distribucijske mreže na koju se spaja. Povezivanje FN sustava na mrežu predstavlja i nove izazove za mrežne operatore koji sada imaju tokove snage u dva smjera, a ne samo prema potrošaču stoga nužno zadovoljavanje svih pozitivnih zakonskih normi.

Osim problematike fizičke proizvodnje električne energije važno je i pravilno mjerenje, evidencija viškova ili manjkova, te cijeli kontekst trgovanja energijom. Kod uobičajenog načina spajanja FN sustava na mrežu, izlazna struja iz FN sustava služi za snabdijevanje primarno potrošača u kućanstvu, a proizvedeni višak predaje u mrežu (Slika 5).

Uobičajeno spajanje FN sustav na mrežu
Slika 5 Uobičajeno spajanje FN sustav na mrežu

Inteligentno upravljanje sustavom (proizvodnja, potrošnja i trgovina električnom energijom)

Važan element uspostave održivog FN postrojenja je upravljanje (ako je moguće automatizirano) za procesima proizvodnje, potrošnje i prodaje električne energije.

Jezgra sustava je pametno električno brojilo (Prosumer mjerilo) koje omogućava kontrolu energetskih tokova u FN postrojenju. Prosumer može biti relativno jednostavan sa logikom koja je bazirana na manjim pravilima (vremenska sklopka ili neka jednostavna pravila poput donošenja odluka na osnovi stanja napunjenosti baterije) ili potpomognut kompleksnijim eksternim sustavom (obično u oblaku sa AI/ML svojstvima povezan sa relevantnim izvorima informacija o cijenama energije u realnom vremenu) koji će određivati najbolji trenutak za kupnju ili prodaju električne energije u skladu sa potražnjom i cijenom. Osim Prosumera ključna su i pametna trošila kojima je moguće daljinski upravljati. Ta pamet može biti ugrađena u uređaje ili se (za stariju opremu) mogu koristiti pametne utičnice koje omogućavaju i kontrolu kvalitete električne energije.

Možemo dakle identificirati sljedeće tipične scenarije:

Noć, nema sunca, energija je jeftina
Slika 6 Noć, nema sunca, energija je jeftina
Dan, energija iz mreže je skupa, nema viškova
Slika 7 Dan, energija iz mreže je skupa, nema viškova
Dan, energija iz mreže je skupa, imamo viškove
Slika 8 Dan, energija iz mreže je skupa, imamo viškove
Dan, nema sunca, energija skupa
Slika 9 Dan, nema sunca, energija skupa

Kriteriji za odabir opreme

Fotonaponski sustavi vrlo se razlikuju od svih konvencionalnih izvora električne energije, a ponajviše po:

  • odabiru individualnog i nipošto rutinskoga tehničkog rješenja
  • kritičnom odabiru veličine fotonaponskog i konvencionalnog sustava, o čemu najviše ovisi ekonomičnost
  • vrlo kritičnom odabiru opreme koja bez popravka mora odraditi 25g.
  • vrlo važno kome podvrgnuti izvođenje radova.

Najvažniji dio svakog fotonaponskog sustava su fotonaponski moduli, koji moraju zadovoljiti odgovarajuća tehnička svojstva. To znači da mora postojati sva potrebna tehnička dokumentacija kojom se dokazuju ispitivanja, funkcionalnost i godišnja proizvodnja po točno određenim uvjetima.

Kriteriji za odabir opreme su:

  • poznato podrijetlo opreme
  • tehnička dokumentacija opreme
  • atesti i tehnička jamstva opreme
  • upute za upravljanje i montažu
  • ugovor o tehničkim i proizvodnim jamstvima za opremu
  • određena cijena, rok i način plaćanja, trajanje jamstva
  • popis referenci proizvođača ili njihovog ovlaštenog zastupnika

Isplativost, prihodi, rashodi, troškovi postrojenja

Isplativost  svih  tehnologija  proizvodnje  energije,  pa  tako  i  fotonaponskih sustava, određuju:

  • prihodi i uštede od korištenja sustava
  • troškovi ulaganja (investicije)
  • pogonski troškovi
  • troškovi servisa i održavanja
  • troškovi raspremanja na završetku radnog vijeka postrojenja
  • neizravni (preventivni i sanacijski) troškovi očuvanja okolice.

Troškovi ulaganja u fotonaponsku opremu načelno se mogu podijeliti na:

  • troškovi ulaganja u fotonaponske module
  • troškovi ulaganja u izmjenjivače
  • troškovi ulaganja u regulatore napona i punjenje baterija
  • troškovi ulaganja u akumulatore
  • troškovi ulaganja u ostalu opremu
  • troškovi projektantsko-konzultantskih usluga
  • troškovi montaže opreme.

Tri ključne stavke u ukupnim troškovima izgradnje fotonaponskog sustava su:

  • fotonaponski moduli s udjelom  u troškovima od 77.3 %,
  • izmjenjivač s udjelom u troškovima od 9.97 %,
  • konstrukcija s udjelom troškova od 4.15 %.

Pitanja o efikasnosti sustava

Koliki je temperaturni koeficijent solarne ploče?

Solarni paneli su najučinkovitiji na temperaturi od 25 stupnjeva C. Za svaki stupanj C iznad te vrijednosti učinkovitost pada za postotak između 0,3% i 0,5% u prosjeku. Ovaj postotak poznat je kao koeficijent temperature ploče.

U PVGIS-u gubitci fotonaponskog sustava zbog povišene temperature sa modulima postavljenim uz sam krov kuće iznose 15,2%, a sa modulima postavljenima na nosivu konstrukciju 10,5% . Razlog tome je zbog veće prozračenosti, a samim tim manji pad maksimalne snage modula. Tu se još nalaze gubitci zbog  refleksije 2,4% i gubitci izmjenjivača i kabela od 4%.

Kako mogu povećati izlaz svog solarnog panela?

PWM ili MPPT regulator? Uvijek koristite MPPT solarni regulator – oni su do 30% učinkovitiji od PWM tipa. Redovito održavanje i čišćenje pomaže u održavanju izlazne snage solarnih panela. Osigurajte da je niz solarnih panela na izravnoj sunčevoj svjetlosti bez zasjenjenja. Solarni reflektori mogu pomoći u povećanju izlazne snage, ali morate paziti da se ploče ne pregrije, što će smanjiti izlaz.

Koji su solarni paneli najbolji poli ili mono?

Monokristalni solarni paneli su učinkovitiji od polikristalnih, ali su i skuplji. Međutim, relativni troškovi i učinkovitost se približavaju i nema velike razlike.

Da li se isplati ugradnja Solar Tracking sustava?

Kod fiksnih instalacija je potrebno odabrati optimalni kut za maksimalnu godišnju energiju ili za maksimalnu energiju tijekom razdoblja u kojem nam je potrebna veća proizvodnja električne energije. Teoretski je najbolje rješenje sa dvoosnim praćenjem prividnog kretanja Sunca. Time se može povećati dobivena energija za 25-40%. No da li je baš to točno?

Proračunski primjer za područje južne Hrvatske dan je na Slika 1, iz njega je evidentno da praćenje kretanja sunca ima određenih prednosti, no to onda treba staviti u kontekst ekonomske isplativosti, kako investicije tako i eksploatacije. Sustavi za praćenje su složeni, imaju brojne pokretne elemente – motore ili sklopke koji osim što povećavaju investiciju, kasnije su i značajan potrošač energije. Time se povećava i mogućnost kvarova na sustavu, a takva postrojenja su bitno manje otporna na udare vjetra što je u našim uvjetima značajan faktor.

Usporedba proizvodnje za fiksni i mobilni FN
Slika 10 Usporedba proizvodnje za fiksni i mobilni FN

U nastavku (Slika 2) donosimo realistični primjer nastao na osnovi realnih mjerenja na postrojenju u Portugalu.

Proizvodnja električne energije fiksnog solarnog sustava i jednoosni sustav za praćenje na istoj lokaciji
Slika 11 Proizvodnja električne energije fiksnog solarnog sustava i jednoosni sustav za praćenje na istoj lokaciji

Graf prikazuje upotrebu fotonaponskog sustava sa sustavom za praćenje koji ima jednoosni pogonski aktuator koji pomiče fotonaponsku ploču kako bi pratio smjer sunčeve svjetlosti. Ovaj aktuator troši električnu energiju kao svoj izvor, a potrošena električna energija dolazi iz solarnih panela koje pokreću aktuatori što uzrokuje smanjenje energije koja je na raspolaganju potrošačima.

Zaključno, u usporedbi sa sustavima s fiksnim panelima, fotonaponski sustav sa sustavom za praćenje solarne energije manje je učinkovit za korištenje.

Više o ovoj temi možete saznati iz izvrsnog priručnika (možete ga naručiti besplatno) Schrack TechnikFotonaponski priručnik.


Ovo je prvi dio proširene verzije teksta originalno objavljenog u Časopisu Centra za Razvoj javnog i neprofitnog sektora, Tim4Pin br.1 2022

Drugi dio dostupan je na:


Damir Juričić – piše o ekonomiji i financijama
Damir Medved – piše o tehnologiji i zajednicama

Pogoci: 47

Kategorije
Predavanja

Energetske zajednice – Teorija i praksa sunčanih elektrana

U okviru zajedničkih aktivnosti na uspostavi energetskih zajednica Drenove i Veprinca, organizirali smo predavanja pod nazivom Energetske zajednice – Teorija i praksa sunčanih elektrana, koja malo dublje objašnjavaju tehnologiju fotonaponskih sustava, prednosti uvođenja senzorike u naše kuće, kako financirati energetske zajednica i trenutno otvorene natječaje za sufinanciranje.

Teorija i praksa sunčanih elektrana – predavanje dr.sc. Josip Zdenković, Schrack Technik

Schack Technik je jedna od najrenomiranijih kompanija u domeni tehničkih rješenja u energetici i u telekomunikacijama, a dr.sc. Josip Zdenković je od 2008. u tvrtki Schrack Technik u Zagrebu gdje je i danas direktor. Glavno područje stručnog interesa su mu elektromotorni pogoni i obnovljivi izvori električne energije – posebno baterije (svakako pogledati njegovo predavanje o dimenzioniranju baterija).

Predavanje Josipa Zdenkovića

Bilo je doista sjajno slušati predavanje doajena obnovljivih izvora energije dr.sc. Josipa Zdenkovića, a posebno prelistati njegovu knjigu Fotonaponski otočni sustavi koju slobodno možemo nazvati Biblijom solarnih tehnologija. Svakako možemo preporučiti da nabavite svoj besplatni primjerak ako vas imalo zanimaju primjeri dobre prakse i pregršt tehničkih infomacija.


Procesi, senzori i financije

  1. 10 KORAKA od projektiranja do spajanja na mrežu vlastite male fotonaponske elektrane – Saša Ukić, 3t.Cable
  2. Smart Home rješenja (učinkovito upravljanje energijom) – Damir Medved, EZ Drenova, Udruga Bez granica
  3. Mogućnosti alternativnih izvora financiranja – Damir Juričić, Centar za podršku pametnim i održivim gradovima Sveučilišta u Rijeci,
  4. Dostupni izvori financiranja fotonaponskih postrojenja iz HR i EU projekata, Tina Ragužin, 3t.Cable
Predavanje Ukić, Medved, Juričić, Ragužin

Ovo je samo prvo u nizu zajedničkih predavanja koja ćemo organizirati na Drenovi i na Veprincu u cilju promoviranja koncepata građanske energije, a koja bi trebala rezultirati i formiranjem Energetske zadruge Drenova i Energetske zajednice Veprinac – ova dva rubna naselja većih gradova dijele doista jako puno zajedničkih interesa. Samo zajedno možemo postići neke pomake – veselimo se suradnji!


Lenta DCD partneri

Pogoci: 10

Kategorije
Predavanja

Energetski dan 2021

U organizaciji Regionalne razvojne agencije Primorsko-goranske županije i Regionalne energetske agencije Kvarner jučer je u opatijskom Centru Gervais, uz prijenos uživo na Vimeo kanalu, održana konferencija „Energetski dan 2021“. Konferenicja je posvećena temama zelene tranzicije Primorsko-goranske županije, uz predstavljanje mogućnosti financiranja zelenih projekata putem ESI fondova 2021-2027. Na predavanju su sudjelovali i naši stalni suradnici Darko Jardas i Damir Medved koji su predstavili aktivnosti svojih organizacija u domeni energetske tranzicije.

Predavanja

U dijelu konferencije posvećenom energetskoj tranziciji otoka, prikazana je snimka obraćanja Tonina Picule, zastupnika u Europskom parlamentu na temu mogućnosti koje donosi Europski zeleni plan te primjera dobre prakse s hrvatskih otoka.
O cresko-lošinjskom otočju govorio je dr. sc. Ugo Toić, direktor Otočne razvojne agencije OTRA i predsjednik skupštine energetske zadruge “Apsyrtides”, stavivši naglasak na ljude, kao temelj energetske tranzicije, te na nužnost generalne promjene razmišljanja i djelovanja u smjeru dekarbonizacije.

Damir Medved (ENT) – predavanje o iskustvima iz Insulae projekta

Još jednan primjer dobre prakse cresko-lošinjskog arhipelaga predstavio je mr. sc. Damir Medved iz Ericssona Nikola Tesla, govoreći o analizi velikih skupova podataka na primjeru EU projekta INSULAE posvećenog dekarbonizaciji otoka Unije.

Prezentacija Darka Jardasa, ravnatelja REA-e, „Koji su energetski trendovi u Europskoj uniji i kakav je položaj Hrvatske i Primorsko-goranske županije u odnosu na ostatak EU“.

Snimka predavanja

Pogledajte zanimljiva predavanja a snimci:

Izjave

A pogledajte i kratke izjave sudionika na Kanalu Ri:


Lenta DCD partneri

Pogoci: 2

Kategorije
Predavanja

(Skoro) sve o solarnoj energiji

Petak navečer protekao je u Društvenom centru Drenova u ugodnom druženju sa Vjeranom Piršićem iz Eko Kvarnera i dr. sc. Damirom Juričićem iz Centra za podršku pametnim i održivim gradovima Sveučilišta u Rijeci, a mrazgovor je moderirao Damir Medved iz udruge Bez granica. Na predavanju koje je trajalo skoro dva sata saznali smo (skoro) sve o solarnoj energiji, te pregršt informacija o važnosti novih zelenih izvora energije.

Kako kaže Vjeran, zeleni izvori energije više uopće nisu alternativni već predstavljaju obavezu koja je dogovorena na razini EU. Obaveza koja kaže da se u narednih dvadesetak godina moramo posve promijeniti ukoliko želimo živjeti na planetu bez (ili sa minimalno) ekstremnih vremenskih uvjeta, sa visokom bioraznolikošću, produktivnom i kvalitetnom za život svugdje, a ne samo u izoliranim enklavama kao iz nekog distopijskog filma.

Pogledajte integralnu snimku predavanja, preuzmite izvrsnu brošuru koji nam poklanja Vjeran Piršič MOJA ENERGIJA, MOJA SLOBODA, i razmislite da li se želite pridružiti inicijativi za osnivanje Energetske zadruge Drenova!

Linkovi na izvore informacija

Više o solarnoj energiji i njenom iskorištavanju možete pronaći na sljedećim poveznicama:

Eko Kvarner

Energetska zadruga otoka Krka

Otok Krk Energija

Zakon o tržištu električne energije

Hrvatska burza električne energije

EU direktive do 2030.

posebno preporučamo sjajnu brošuru Vjerana Piršića – Kako napraviti fotonaponsku elektranu – MOJA ENERGIJA, MOJA SLOBODA

Fotografije sa predavanja

Covidu -19 usprkos okupilo se dosta zainteresiranih u prostorijama Društvenog centra Drenova i puno više online na lašem live Facebook streamu. Pitanja su bila brojna i ohrabruju – otvoren je put ka osnivanju Energetske zadruge Drenova.

Vidimo se uskoro na novim predavanjima!


Lenta DCD partneri

Pogoci: 2